Sreću čine male stvari

Moj maleni Smješko je zaspao. Da nas pedijatar nije ohrabrio da počnemo s odvikavanjem od noćnog dojenja još bismo s našim malenim sinom zajedno dočekivali kasne noćne sate. Hvala Allahu, baš je pravo olakšanje kad čovjek zna kad mu dijete spava, kad jede, koliko ima podoja, kad ide u park itd. Smješko je prije mjesec i po dana naučio da prespava cijelu noć. Bilo je teško slušati ga u tri sata poslije ponoći kako plače tražeći da doji. Petnaest minuta suprug i ja smo se držali za ruku ohrabrivajući jedno drugo da ne odustanemo i uzmemo ga iz krevetića. Drugu noć je plakao desetak minuta, a treću noć je prespavao bez buđenja. Nakon 14 mjeseci i ja sam prespavala noć. Smješko od tada zaspi u 21 sat, a budi se u 7 ili 8 sati. Dnevna tura spavanja je oko 13h. Podoji su sad samo ujutro i uvečer. Ima tri glavna obroka i dvije užine. Ranije nije htio ništa jesti. Računao je samo na dojenje koje za njegov uzrast treba upotpuniti zdravim namirnicama koje on nije htio ni primirisati. Jedna faza je iza nas. Sad smo jači i spremni smo za nove izazove koje nam život donosi, ako Bog da. Sreća je vidjeti jedno maleno slatko stvorenje kako dignutih rukica iznad glave mirno spava. Samo Allah zna sta on sanja. Neka ga uvijek čuva.

Sarajevo, ljubavi moja

Doručak uz domaće proizvode ;)

Turski specijaliteti i u Sarajevu :)