Laku noć :*

Prilikom posjete svakom novom gradu u Turskoj, ne možemo, a da ne svratimo u prodavnicu čokolade. Tako je bilo i ovog puta u Canakkalama. Divan je to grad. Ako želite da se dobro odmorite i opustite, u ovom gradu ćete sigurno u tome i uspjeti ;):

Mostar suncem obasjan

Prilikom našeg kratkog odmora u Sarajevu, suprug i ja smo iskoristili priliku da negdje odemo sami. Smješko je ostao kod nane. I uživao je. Mi se odmorili od njega i on od nas. Dok smo izlazili iz Sarajeva pratio nas je veliki pljusak. Dolaskom u Konjic sunce nas obasjalo i pratilo do Mostara. Nevjerovatno, kao da smo došli u drugu državu. Mi se utoplili, a u Mostaru ljudi u papučama, pantolicama i majicama kratkih rukava, šetaju ulicom. Ljepota. Cijelu heftu, kako smo došli u Sarajevo pada kiša. Ovo mostarsko sunce nam je baš popravilo raspoloženje. Nakon dugih šetnji, obilaska grada, slikanja na Starom mostu, već smo bili poprilično gladni. Predložila sam mužu da odemo u jedan fin restoran u kojem sam bila nekad davno, kad sam sa razredom iz srednje škole bila na izletu. Pronašli smo ga veoma brzo. Fino se smjestili i čekali konobara. Uzeli smo meni koji nam je visoki, mršavi čovjek, učtivo ponudio. I listamo mi tako stanicu po stranicu menija, a ono sve alkoholna pića. Ja se nasmijem i pitam da li imaju nesto za jesti jer kako vidim ovdje je samo alkohol. Čovjek se zbunjeno osmjehnu, priđe bliže stolu i krenu nabrajati šta sve ima za jelo. Muž ga upita da li je meso koje služe halal, a konobar onda kao iz rukava: "Gospodine, ja sam musliman, gazda je musliman. Mi ovdje ne prodajemo svinjetinu. Hoćete li da vam proučim dovu? Učio sam je arapima kad su ovdje dolazili. Ljudi se izgubili kako ja to znam." Muž i ja se pogledasmo. Najradije bismo ustali i otišli. No, Mostar ne poznajemo dobro i ne znamo da li postoji restoran koji ima halal certifikat. Bili smo gladni. Naručili smo "specijalitet restorana", po preporuci "snalažljivog" konobara. Manje više hrana je bila ukusna. Nemamo neke posebne zamjerke. Kad smo završili tražili smo konobara da nam naplati račun. Našli smo ga u nekoj maloj skućenoj sobici na izlaznim vratima. Sjedio je s jednom starijom debljom ženom koja je hranila macu. Rekao je da mora otići do kase jer je ta sobica u kojoj se nalazi kuhinja. Bilo mi je muka kad sam vidjela prostoriju u kojoj je spremljena hrana koju smo upravo pojeli. Žao mi je što sam ja predložila taj restoran. Ne znam da li je i tada prije desetak godina kada sam bila sa društvom iz srednje škole bio isti vlasnik ili se ipak promijenio ili sam ja postala osjetljivija na sve detalje vezane za hranu. Ma uvijek sam bila. I normalno je da budem. Ovaj sam restoran baš prekrižila. Kao i slastičarnu gdje smo pojeli najneukusniji sladoled na svijetu. Naručiš sladoled sa čokoladom i dobijes neku neukusnu smjesu koju su obojili kafom. Šta reći. Ako izuzmemo dio sa hranom baš smo uživali taj dan. Mostar je grad koji obvezno treba posjetiti i to u vrijeme kad se nad Sarajevom nadvije tama i počnu duge dosadne kiše. Tad ljepota Mostara dođe do izražaja jer tamo ima još puno sunčanih dana.