Razmisljam o slucaju koji se nedavno desio u Sarajevu- samoubistvo djecaka Mahira. Ono sto sam saznala citajuci pisma koja je pisala njegova majka a koja su objavljivali svi mediji u BiH ali i sire, Mahir je bio divan djecak koji nije vise mogao podnijeti zlostavljanje od strane svojih skolskih kolega, nastavnika i ko zna ko je sve jos imao udjela u tome, i oduzeo je sebi zivot. Koliko u svemu sto se pise i govori ima istine samo Allah zna.
Ne usudjujem se da bilo sta komentarisem. Strah me. Imam svoje dijete. I nadam se da cu Bozijom voljom imati jos djece.
Nije lahko odgojiti dijete u ovom vremenu. Nimalo nije lahko. Danas je normalno da djeca lll ili lV razred osnovne skole imaju mobitel. Ma nije problem, nek imaju. Problem je sto im se dozvoli da taj mobitel stalno imaju u rukama. Ponijeti u skolu, ponijeti na trening, na izlet, da se moze javiti roditeljima, to je pozeljno, ali nek to bude jedina svrha. I naravno redovno pregledati taj mobitel. Vidjeti sta se sve nalazi u njemu. Cak je pozeljno da to bude mobitel koji nema neku veliku memoriju da ne podrzava snimanje i dodavanje video prikaza. Ne treba djetetu od osam godina nista vise od mobitela kojim moze uspostaviti poziv i slati poruku. Je l potrebno da zna nesto vise. Ne. To je moje misljenje. Ali danas, previse se dalo djeci oduska. Imaju slobodu, nitko ih ne prati, ne prisluskuje. Previse im se vjeruje a djeca to iskoristavaju. Sjecam se da ja mobitel nisam imala do polaska u srednju skolu. I taj prvi koji sam imala bio je jako "siromasan" sadrzajima za razliku od ovih danas. Ipak, mislim da je tad, iako je i to vrijeme imalo svojih mana, bilo lakse odgajati djecu. Postojalo je postivanje autoriteta. Nisi ti smio ulaziti u sukob s roditeljima. Znao si da ce ti trebati da sutra odes u skolu i da jedes. Trebat ce ti dozvola da izadjes s prijateljima da se igras ili da odes na sok. Danas je sve "modernije". Djeca imaju sve sto zele. Roditelji stede, sebi uskracuju stvari koje vole da bi im dijete nosilo dobar mobitel u skolu. Cemu? Jer ostala djece imaju iphone pa da se (puno) ne razlikuje. Krivo razmisljanje! Nece dijete uciniti "posebnim" njegova markirana odjeca, njegov mobitel. Dijete ce vrijediti onoliko koliko su roditelji ulozili truda u razgovor s njima. Koliko su se trudili da u njega usade osobine koje zaista vrijede. Ono s cim sigurno nece biti na gubitku je vjera, dobrocinstvo i povjerenje roditeljima, dobar odnos s drugim ljudima i neizistavno, fizicka snaga da zna odbraniti sebe kad to zaista bude potrebno. Odgojiti dijete koje zna da postoji Bog, da nas On stalno gleda, da od Njega nista nije skriveno i da rezultat svega dobrog ili loseg sto radimo vidjet cemo na Ovom ili Vjecnom svijetu. Mislim da s ovakvim stavom u zivotu dijete nece biti na gubitku. Naprotiv, znat ce cijeniti istinske vrijednosti. Imat ce povjerenje u roditelje jer su ga naucili koliko je vazna njihova uloga u njegovom zivotu. Povjerenje, to je kljuc svega. Ne moze dijete imati problem koji roditelj ne moze razumijeti i pokusati rijesiti. Ako pazi na svoje dijete i razgovara s njim otvoreno o svim problemima brzo ce shvatiti kad dodje do nekih promjena u djetetovom zivotu. Nece dopustiti da mu to promakne. Nista nije vaznije od toga. Posao, karijera, putovanja, novac, ma sta god da covjek ima sve je to nebitno kad izgubi lijep odnos sa svojim djetetom. To se tesko moze vratiti.
Eto. Nisam htjela nikog osudjivati, rekla sam to na samom pocetku. Zaista mi je zao zbog djecaka. Zao mi je njegove majke. Vjerovatno nikad vise nece moci biti sretna. Uvijek ce joj faliti njeno dijete. Niko ne voli kao majka. I niko ne moze razumijeti kao majka. Na neke stvari ne mozemo utjecati. Trebamo dati sve od sebe kako bismo odgojili dobro nasu djecu. Ostalo prepustamo nasem Gospodaru. Nek On pomogne tamo gdje mi zakazemo. Mi tako malo znamo.
