27. 12. 2015.

Kartepe



Po nagovoru jednog kolege s posla muz je insistirao da odemo do planine udaljene od Istanbula nekih dva sata voznje, tacnije 130 km od evropskog dijela Istanbula-Kartepe. Pripada distriktu Kocaeli. Osnovan je 1600 god.
Popularan je medju stanovnicima Istanbula jer je najblize skijasko odrediste.
Visina ove planine je 1300 metara.
Temperatura je bila samo 0. Jos nije pocela sezona skijanja. Snijega jedva da je bilo. Ipak nam je dobro dosao ovaj kratki izlet da se nadisemo cistog zraka i pobjegnemo od svakodnevnice. Smjesko je uzivao valjajuci se po snijegu. Nekako nas ova Kartepe bas podsjetila na Bjelasnicu i Babin do. (Ovo je mini verzija) :)
Bogami nase planine su svjetske. Ima Bosna puno toga ponuditi. Nismo mi ni svjesni blagodati koje nas okruzuju.

26. 12. 2015.

Nasa subota :)


Za dorucak puuunooo kalorija :). Ne brinite, vikend je. Ako planirate kupovinu, setnju, izlazak u prirodu, trebate imati energije. Dajte sebi oduska. Fino se nahranite i krenite sa planiranim aktivnostima. Znam, u Sarajevu je magla. Mozda nije najpametnije da izadjete u grad, ali zato imate divne planine Bjelasnica, Jahorina, Igman. Koja vam je draza?
U Istanbulu sezona gripe. Smjesko i ja smo prehladjeni. Pijemo redovno caj od djumbira, limuna, cimeta i meda. Preko noci u sobi drzimo veliku zdjelu u kojoj isparava caj od kamilice kako bi Smjesko mogao lakse disati na svoj maleni, prcasti nosic. Eto... cuvajte se. Jacajte imunitet. Nadam se da ce uskoro pasti snijeg da Sarajlijama, i svima ostalima procisti zrak.

What every parent needs to know

Od trenutka kad sam saznala da cu postati mama, a ima tome skoro tri godine, pocela sam sa citanjem knjiga o odgoju djece. Ja sam od onih ljudi kojim je jaaako vazno odgojiti dijete koje ce pozitivno razmisljati. Sve na jednu stranu ali vjera i pozitivne misli na drugu. Valjda mi je to toliko bitno jer pripadam generaciji koja je osjetila sta znaci rat. Sa nekih sest sedam godina vidjela sam koliko je dijete svjesno sta se sve desava oko njega i koliko neke stvari ostave traga na njemu za cijeli zivot. Ne znam koliko je covjek u tim teskim trenucima mogao ostati pozitivan ali je zaista vazno na koji nacin ces razgovarati i kako ces djetetu predstaviti neke "teske situacije". Moja majka je herojina. Nemam joj sta zamjeriti. Trudila se da moje sestre i ja zivimo sretne i zadovoljne i da ne osjetimo teskocu jer nemamo oca. Valjalo je zeni sa samo 28. godina, bez muza, odgojiti troje djece. Usadila je u nas mnogo lijepih i pohvalnih osobina. Skolovala nas. Bodrila nas da postanemo uspjesne zene koje se bore za svoja prava i koje ne moraju da zavise od muskarca. Ucila nas da pozitivno gledamo na ljude oko nas i da u iskusenjima koja nas zadese uvijek nadjemo nesto lijepo sto ce nam dati snage i volje da idemo dalje. Kad bih pomislila da nesto sto mi se dogadja nije "pravedno", da ne mogu podnijeti, samo bih se sjetila svoje majke. Uvijek pozitivno! Idi dalje! Trazi nesto sto ce ti pomoci  da se uspjesno izboris s iskusenjem. Vjeruj da je sve to od Boga. I da za sve ima rjesenje.  Trazi ga! Bori se! Eto, zato ja zelim u svoje dijete usaditi pozitivne misli. Jer zivot ovaj nije samo uzivanje. Nijedna knjiga ne moze opisati sta znaci biti majka. To se mora dozivjeti. Zbog toga je zivot lijep.

20. 12. 2015.

Nase zelje


"Znaš li šta je najljepše u životu?- Želja, prijatelju."
Zacrtajte sebi ciljeve i trudite se da ih ostvarite. Borite se ako zaista zelite da promijenite neke stvari u svom zivotu. A sigurno ih ima svako od nas. Taman, ako Bog da, ulazimo u novu godinu, eto prilike da krenemo ispocetka. Sjedimo, olovku i papir u ruke i pisimo! Fino sve zapisemo i zakacimo na frizider. To je odlicno mjesto da se svakodnevno podsjecamo svojih 'obveza'. Sta god bilo na tom spisku, nekom moze biti smjesno, savladivo ili ne, previse ili premalo, ali to su vase zelje, vasi ciljevi. Vi ste ti kojim te rijeci na papiru znace. I vi cete biti sretni kad, ako Bog da, budete brisali jednu po jednu recenicu jer joj nije vise mjesto na papiru, postala je stvarnost, vi je zivite. Vi ste uspjeli. To je ono sto je bitno.
Ne odustajte! Imajte velike ciljeve!
Ako se i desi da neke stvari ne budu onakve kao sto ste zacrtali, idite dalje. Ne osvrcite se i ne gubite vrijeme na ono sto nije do vas. Ako znate da ste dali sve od sebe mozete biti mirni. Vasa lista je ionako duga. Toliko zelja ima svako od nas. Potrudimo se da ne ostanu samo rijeci na papiru.

12. 12. 2015.

Me time :)





I mama je zasluzila malo vremena "samo za sebe". Nagradila je sebe jos jednom crnom haljinom. Ovo je vec peta u kolekciji crnih haljina. Sta cu kad ih volim. :) Iako moj muz govori da su sve iste, to nije istina. Ma ko muskarci, ne razumiju se oni tako dobro u detalje kao mi zene. :) Svaka od tih haljina ima drukciji kroj, drukciji vez, i uljepsana je nekom veselom bojom. Ova je kombinacija crne i zlatne. Elegantna je. Zorzetna. I duga do poda. Za moju visinu nije bas lahko pronaci dobru duzinu. Medjutim ima toliko velikog izbora radnji za pokrivene zene da su male sanse da ne nadjete ono sto vam odgovara. Ja volim Tugbu, Armine, Tekbir ali i Waikiki jer zaista ima super stvari a cijene su bas povoljne. Poslije obavljene kupovine pridruzila su mi se dva najdraza muskarca na svijetu pa smo zajedno otisli u Istinye park, odlican shoping centar u kojem mozete naci sve poznate modne marke i pojesti najbolji Gunaydin doner. Kad posjetite Istanbul obvezno svratiti u Istinye park. Uvjerit cete se da je vrijedilo. Nakon sto smo unijeli puuuno kalorija odlucili smo se za setnju pored mora. Barem da mali djelic kalorija potrosimo bit ce za uhar. Nek se  moze disati. :) Noc se spustala i vec je bilo jako hladno. Mama je skupila snage za sedmicu koja dolazi. Svim mama i onim koje ce to tek postati zelim puno sabura, snage, pozitivnih ideja i pozitivnih misli. Uvijek nadjite vremena za sebe. Bit ce bolje vama i ljudima s kojim    zivite. Volite sebe da bi vas drugi vise cijenili i znali i nagradili vas trud i zalaganja.                  

Novi dan, nova nafaka


"Ništa čovjeku nije važnije od svog mira i od sreće koju sâm stvori."

01. 12. 2015.

Selam decembru


Stigao je zadnji mjesec u ovoj godini. U Istanbulu je temperatura oko deset stepeni. Postaje hladno. Vrijeme je da izvucemo iz nasih ormara kapute i topliju odjecu. Vjerovatno vam je poznato ono premjestanje odjece kada svi lagani odjevni komadi idu na gornje police ili u sanduke kreveta ili u pakete pa na tavan, zavisno od toga koliko imate prostora u vasim ormarima, stanu ili kuci, tako se i snalazite. Eh, vi koji zivite u drugim drzavama, gdje je klima drugacija nego ova istanbulska, gdje zima ranije stigne, sigurno ste vec odavno preslozili vasu odjecu. Vi uveliko nosite kapute, cizme, salove, rukavice. Kod vas ima i snijega. Ja vam zavidim, vjerovali ili ne. Kad je zima, nek je zima. Nek snjezi. Nek se nosic crveni. Nek se nogama i rukama tapka da se prstici zagriju. Ovdje toga nema. Snijeg tek sto padne sutradan se istopi. Vjetra ima najvise. On se uspjesno bori sa snijegom i ne da mu da se dugo zadrzi. Ne da nam da osjetimo skripanje snijega pod nogama. Negdje tamo u Australiji sad ima cvijeca, sunce grije i toplo je. Ja ipak biram zimu. Nema ljepseg osjecaja nego kad noc prekrije sarajevske mahale i snijeg zabijeli krovove kuca. Kad u toplini svoga doma gledas kroz prozor bezbroj pahulja koje se spustaju na zemlju i ta zemlja sarajevska sjaji u noci kao da je zlatom posuta. I kad svakog vikenda biras koju planinu da posjetis jer ne znas koja je ljepsa. U decembru je Sarajevo poseban grad. Ma u svakom je mjesecu poseban.
Eto, uzivajte u decembru. Budite pozitivni i dovite da vam godina koja dolazi bude bolja od ove i sa sobom donese puno lijepih stvari.