Od trenutka kad sam saznala da cu postati mama, a ima tome skoro tri godine, pocela sam sa citanjem knjiga o odgoju djece. Ja sam od onih ljudi kojim je jaaako vazno odgojiti dijete koje ce pozitivno razmisljati. Sve na jednu stranu ali vjera i pozitivne misli na drugu. Valjda mi je to toliko bitno jer pripadam generaciji koja je osjetila sta znaci rat. Sa nekih sest sedam godina vidjela sam koliko je dijete svjesno sta se sve desava oko njega i koliko neke stvari ostave traga na njemu za cijeli zivot. Ne znam koliko je covjek u tim teskim trenucima mogao ostati pozitivan ali je zaista vazno na koji nacin ces razgovarati i kako ces djetetu predstaviti neke "teske situacije". Moja majka je herojina. Nemam joj sta zamjeriti. Trudila se da moje sestre i ja zivimo sretne i zadovoljne i da ne osjetimo teskocu jer nemamo oca. Valjalo je zeni sa samo 28. godina, bez muza, odgojiti troje djece. Usadila je u nas mnogo lijepih i pohvalnih osobina. Skolovala nas. Bodrila nas da postanemo uspjesne zene koje se bore za svoja prava i koje ne moraju da zavise od muskarca. Ucila nas da pozitivno gledamo na ljude oko nas i da u iskusenjima koja nas zadese uvijek nadjemo nesto lijepo sto ce nam dati snage i volje da idemo dalje. Kad bih pomislila da nesto sto mi se dogadja nije "pravedno", da ne mogu podnijeti, samo bih se sjetila svoje majke. Uvijek pozitivno! Idi dalje! Trazi nesto sto ce ti pomoci da se uspjesno izboris s iskusenjem. Vjeruj da je sve to od Boga. I da za sve ima rjesenje. Trazi ga! Bori se! Eto, zato ja zelim u svoje dijete usaditi pozitivne misli. Jer zivot ovaj nije samo uzivanje. Nijedna knjiga ne moze opisati sta znaci biti majka. To se mora dozivjeti. Zbog toga je zivot lijep.
Nema komentara:
Objavi komentar