Ispijamo jutros kafu, a oni koji je ne piju, caj. Ja nesto nisam ljubitelj kafe. Sjecam se da me moja nena jos dok sam bila dijete (10-12 godina) "ucila" da pijem kafu. S njom u drustvu, eto da ne pije sama. Pa mi naspe pola soljice kafe pola mlijeka. I uvijek uz kafu izvuce neki keks iz ladice. Ma ljepota. Onda nena sve to zacini dobrim pricama iz njene mladosti. Nisam tad imala dovoljno godina da shvatim njene price. Neke su mi zvucale cak i strasno.
Prije par dana nena je dosla u Sarajevu jer zna da sam stigla iz Istanbula. Pozeljela me. Kaze da je ipak malo vise pozeljela mog malog Smjeska. Nasmijem se. Sjetim se kao da je bilo jucer kad je nena znala da me privije uza se i kaze kako me najvise voli. Ja sam joj najstarija unuka. S radoscu su svi iscekivali da se rodim. Kaze kako sam se rodila kad se psenica zela. I kako je sve govorila mom rahmetli babi da cu ja biti dobra zetalica (ona koja dobro zanje psenicu). Onda se nena nasmije. Zna da nikad nisam ni uzela srp (alat kojim se zanje) u ruke. Dobra moja nena. U ratu je izgubila petoricu svojih sinova. Kad nekom ovo kazem svi se pitaju da li je uopce u zivotu. Jest, kazem im, morate je upoznati i vidjeti kolika je ta zena herojina. Jos nena prica svoje price iz mladosti. Sad one imaju vise smisla. Djevojcica s kojom je nekad nena pila kafu sad je zena. Starija je duplo. Divi se zenama koje su zivjele u nenino vrijeme. A sve su kao nena bogami imale potezak zivot. Govorim neni kako bih voljela da sve njene price zabiljezim i objavim knjigu. Nena me podrzava. Voljela bi i ona da sve to ostane zabiljezeno. Nadam se se ako Bog da da cemo to ostvariti.
Ah, neno da te dragi Bog cuva i da jos dugo godina zivis s nama. Nikad necu zaboraviti tvoje bajramluke i tvoje nagrade kad donesemo skolsku knjizicu a ti je fino zakitis parama.
Sigurno ima puno vas kojim su nene uljepsale djetinjstvo i koji se jos uvijek rado privijete uz svoje nene. Ako vam nene nisu medju zivim sjetite ih se u dovama.
Nema komentara:
Objavi komentar