Akšam je. Kroz cijeli stan se širi miris halve. Dva najdraža muškarca u mom životu brzo su ispraznila mali tanjurić. Nisam napravila veliku količinu. Tek toliko da zamiriše. ;) Tu tradiciju pravljenja halve naučila sam od mame. Sjećam se. Mama bi me uvijek zvala da joj pomognem oko pripreme. Ona bi brzo zalivala ključalom zašećerenom vodom porumenjelo brašno koje sam ja lagano miješala pazeći da ne zagori. Onda smo zajedno vadile kašikom gotovu halvu i uredno slagale na tanjur. Preko halve posipale smo mljevenje orahe. Sve bismo se okupile oko stola, jele i prisjećale se ranijih ramazana. Najdraži su nam bili oni koje smo cijele uspjele ispostiti. Bilo je to kad smo imale između deset i petnaest godina. Kad se postilo u kratkim zimskim danima. Klanjale bismo akšam i onda polahko krenule sa spremanjem za prvu teraviju. I tako svih trideset dana. Zajednićki namazi, teravije, učenje Kur'ana.
Trenutno živim u Istanbulu. Ovdje žene rijetko ili nikako ne idu na teraviju. Ovdje nije tradicija da halva miriše. Ovdje se ne čuje top sa Žute tabije. Ja sam Bosanka u Istanbulu. Mojim stanom se širi miris halve. Ja sebi pravim sarajevsku ramazansku atmosferu.:)
Molim Allaha da ojača naš iman. Da u ovim danima posta budemo strpljiviji, plemenitiji, darežljiviji, ljubazniji. Da širimo pozitivnu energiju i uljepšavamo život sebi i ljudima oko sebe. Dovimo za muslimane koji prolaze kroz iskušenja gladi, siromaštva, bolesti, rata.
Budimo primjer čestitih i dobrih ljudi.
Nema komentara:
Objavi komentar