Pričam s mužem o tome kako je lijepo posjetiti BiH u danima Bajrama. Tad tek dobiješ pravu sliku Bosanaca i Hercegovaca. Ljudi izmučeni raznim iskušenjima, slabim zdravstvenim stanjem i finansijskim jos više, u ostalim danima se najviše pozabave tim svojim iskušenjima pa mogu ostaviti utisak da su neprijatni, nedruštveni i ko zna šta sve ne, ali za Bajram ti ljudi zaborave na sve svoje probleme i pokažu ko su zapravo oni. Fin jedan narod. Uredan. Darežljiv. Nasmijan. Ljubazan. Dok hodaš starim dijelom grada Sarajeva osjetiš kako se Bajram uvukao u svaku uličicu. Ljudi raspoloženi, susretljivi, s poklonima u rukama krenuli u obilazak svoje familije. Cvijeće se prodaje na svakom čošku. Lijepo je vidjeti takvo Sarajevo. Ne sumnjam da i ostali gradovi ništa manje ne odišu tom bajramskom ljepotom. Kolone auta uz Vratnik. Ljudi nasmijani. Dotjerani. Ne smet im čekanje. Saburaju. Sva tri dana Bajrama pojede se najmanje desetak baklava. Ne gleda se tad na kilograme, ne pazi se da li će se povećati šećer u krvi. Nekako ljudi računaju da to bosansko tijelo bez problema može obraditi. Jer brate lijepi to je samo dvaput godišnje. A i organizam se očistio i ojačao od posta. Muž i ja se svaki put složimo da je baklava od amidžinice zauzela prvo mjesto. Možda zato što je to prva koju probamo. To je prava bosanska baklava. Ona koju ne možeš probati a da ne budeš oduševljen ukusom. Kad prođe Bajram poželim da odem kod njih i pojedem jednu s užitkom, tad kad sam se odmorila od jedenja raznih baklava i kolača. Bogami je divna ova naša BiH. I lijepa je u svakom vrijeme.
Nema komentara:
Objavi komentar