Za vrijeme moje posjete Sarajevu nikako ne mogu biti a da se ne vidim sa jednim dragim insanom. Bile smo kosminice prije nego smo se udale, zajedno studirale i danas se cujemo i odrzavamo nase prijateljstvo, koliko je to moguce, s obzirom na to da ona zivi u Sarajevu a ja u Istanbulu. Kad se nas dvije sastavimo vrijeme zacas proleti. Taman uspijemo otvoriti neke teme a ono proslo pet sati kako je razgovor krenuo. Prica mi ona kako je njen muz nedavno dobio posao u jednoj poznatoj TV kuci. Radi kao lektor. Bio je veoma dobar student. Jedan je od onih koji se zaista trudio da njegov index krase najbolje ocjene. Naravno, sve to je postizao samo svojim znanjem. Sjecam se. Dok smo svi mi na nekim predmetima kao npr.Svjetska knjizevnost ili Teorija knjizevnosti trazili najlaksi nacin da polozimo (skripte, prepisancije) i upisemo sesticu ili sedmicu u index, taj covjek je ucio iz dodatnih literatura. Diplomirao je, potom magistrirao i upisao doktorat. Kad se prijavio na oglas za asistenta na FF nisu ga primili. U srednju skolu za profesora bosanskog jezika takodjer se prijavio i nisu ga primili. Prvi su trazili da ima zavrsen doktorat a za druge je bio prekvalifikovan. Eto tako. Srecom, uvijek bi preko nekih poznanika dobijao knjige koje je lektorisao. U medjuvremenu je poceo i raditi za jedan magazin kao lektor. Sve to nije bilo dovoljno da on i njegova supruga sa troje djece mogu sebi priustiti neke stvari kao npr.odlazak na more, da djeca mogu trenirati i jos puno nekih stvari koje bi zeljeli. Allah ih je nagradio zbog njihovog strpljenja i vjere i on je dobio veoma fin i placen posao. Tako to biva sa vjernikom, pogodi ga iskusenje on se strpi i bude mu na kraju dobro jer Allah posalje olaksanje i ne tovari na covjeka breme koje ne moze ponijeti.
Prica mi prijateljica, nazvao njenog muza kolega sa faxa i pita ga kako to da je on dobio tako dobar posao, je l to bila neka stela, cim je to zasluzio. Subhanallah. Zar mora biti stela, zar covjek samo ne zanje ono sto je posijao? Zasto ga taj isti kolega nije nazvao kad je radio na recepciji u hotelu nocnu smjenu a danju bio na faxu da ga pita moze li mu kako pomoci. Zove sad da pita kako to da on dobije tako dobar posao. Mah, istina je to da ti ljudi ne prastaju uspjeh. Ne gledaju tvoj trud i zalaganja, ne vide te u trenucima kad ti nije lahko, vide te kad se uzdignes na mjesto koje si zasluzio i zavide ti sto si bas ti na tom mjestu. Moja prijateljica mi sve to prica a pune joj oci suza. Kaze kako se njen muz uvijek trudio da bude od pomoci tom kolegi koji se javio. Zao mu sto sa njim nije podijelio radost jer ga smatrao svojim prijateljem.
Tako je vrijeme doslo, kazem ja. Danas covjek ne moze biti rahat od ljudskih komentara i ljudske zlobe ma koliko se trudio da prema svima bude dobar. Da nam se Allah svima smiluje. Bogami je cudan ovaj vakat u kome zivimo. Svijet se udaljio od pravih istinskih vrijednosti. Zaboravlja da je jedino pravo radovanje radovanje zbog drugih.
Nema komentara:
Objavi komentar