Srebrenica

Dana 31.3.2003. u Potočarima (Srebrenica) klanjana je prva kolektivna dženaza. Još i danas nisu pronađeni svi posmrtni ostaci. Još i danas majka čeka kad će čuti vijesti o svojoj djeci, žena o mužu, djeca o svom ocu. Čekaju kako bi i oni mogli posjetiti mezar svog umrlog. Velika je tuga naša Srebrenica. Ona je i moja i tvoja i rana svih nas. Nikad ne treba zaboraviti šta se desilo u Srebrenici, Foči, Goraždu, Sarajevu, Prijedoru. Da Allah dž.š. kazni one koji su dopustili da se desi genocid, one koji su ubili preko 8.000 nedužnih ljudi. Kakvo je to duša, kolika je ta mržnja, kako neko može imati srce kameno i nanijeti toliku nepravdu?! Čudovišta! Nikad smiraj nećete naći!. Sigurno vas stižu suze majki. Teško vama! Teško vama! Svaka kazna dunjalučka premalena je za vas.

Divan vikend

 U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

Tako mi vremena - čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.

Hvala Allahu dž.š. na svim blagodatima. Iskorištavanje vremena na pravi način je blagodat. Biti okružen prirodnim ljepotama, zelenilom, parkovima, morem također je velika blagodat. A najveća blagodat od svih je što si rođen i živiš kao musliman, trudeći se da zaslužiš Allahovo zadovoljatvo. Kad bi vikend duže trajao... Vjerovatno se u njemu ne bi ovako uživalo. 

Petak

Istanbulsko sunce obasjalo naš dom. Danas je petak. Ne zaboravite proučiti suru Kehf. Uljepšajte se, namirišite najljepšim mirisima, budite nasmijani i pozitivni. Radna sedmica je završena sa današnjim danom. Uživajte u danima vikenda. Vozite bicikl, posjetite neko od brojnih izletišta koja nas okružuju, učinite nešto neobično npr. pošaljite cvijeće za vašu majku i suprugu, kupite djeci novu igračku ili knjigu ili jednostavno, recite ljudima koliko ih volite i koliko vam znače.  Eto tako...

Nove knjige u mojoj biblioteci

Stigle su nove knjige u našu malu biblioteku. Uspjela sam pročitati sadržaj i nekoliko stranica knjige "Vaše dete i vi iz dana u dan", dobar početak, puno novih informacija. Idemo dalje. Naš Smješko je također dobio nove knjige. I već je naučio sovine zvukove noću - twee twoo. Odlično mu ide oponašanje zvukova životinja. Macu i cuku je davno savladao. Kad izađemo u park, nema te mace koja će izmaći njegovom oku. Oduševljavaju ga. Razmišljam o tome da jedno maleno slatko mače uzmem u naš dom. Moj suprug nije oduševljen tom idejom. Koja su vaša iskustva?

Kako očistiti išarane zidove?

Kao što sam i obećala, evo jedan savjet kako očistiti zid od hemijske olovke. Moj Smješko je želio pokazati svoju kreativnost i to na zidu :). Kao i većina mama, kad sam vidjela šta je učinio, bila sam ljuta. No, samo sam mu prišla i rekla da to nije trebao učiniti. Bila sam umorna da bih to sve očistila, a nisam iskreno ni znala kako. Sjetila sam se da sam u Dm-u kupila sapun Dr. Backmann za mrlje od tinte. Prava sreća u ovakvim situacijama je kad imate u kući ili stanu masne zidove. Praktični su za čišćenje. Uzela sam vlažnu krpu, na nju nanijela sapun i lagano utrljavala. Sve se očistilo. I dalje me držala ljutnja, ali kad je Smješko prišao i pokazao rukom na tutu, a zatim i piškio u nju, sve sam zaboravila. Već mjesec dana se trudimo naučiti ga da traži tutu i to je bio prvi put kad je pokazao interesovanje. Ah, ta mala stvorenja. Kad bi sve izvrnuli naopako samo neka se jednom osmijehnu, zagrle te i poljube i ti sve zaboraviš.

Proljećeee!

Stiglo je proljećeee! :) Rođendan mog supruga mi uvijek nagovještava da dolazi najljepše godišnje doba. Mislim da pored Bosne ne postoji nijedna država na svijetu u kojoj se zaista može osjetiti ljepota i ljeta i jeseni i zime i proljeća. I svako je lijepo na svoj način. Možda je proljeće posebnije u odnosu na druga godišnja doba zato što se osjeti buđenje svega postojećeg. Mirišu mahale, mirišu kuće, avlije, mirišu ljudi,... Znam, dok se još nisam bila udata, čim proljeće grane, mama skida store, pere ćilime, prozore,... Tada mi je bilo pomalo naporno, a sad kad se sjetim zapravo je bilo posebno. Pune ulice ljudi, čaršija vrvi od turista. Dječica se igraju u parkovima. Ma milina! Šta je sve proljeće u Bosni, koliko ljepote u tri mjeseca, da čovjek ne povjeruje. Moja profesorica u srednjoj školi je često imala običaj otvoriti prozore učionice i govoriti kako bi voljela da se stalno seli iz zemlje u zemlju gdje bi se uvijek smjenjivalo samo proljeće. I ona Andrićeva rečenica da čovjek ništa ne može izgubiti što mu jedno proljeće ne može vratiti, često bih mi naumpadala zimi. Nakon dugih noći, a kratkih dana u kojim čovjek nema priliku da se više kreće vani, bude aktivan i radi korisne stvari, često upadne u monotoniju.
Ah, koja ljepota. Allahu hvala na svim blagodatima. Sretno vam bilo proljeće. Svako dobro u njemu vidjeli i doživjeli. Uživajte ;)

Prijatno iznenađenje :)

U kuhinji sam ukrašavala tortu koju moj suprug želi odnijeti u firmu kako bi počastio radnike na poslu, a sve to povodom njegovog rođendana... I tako se ja zanijela... Smješko miran u dnevnoj sobi... Ma to mi bijaše čudno... Ostavim završenu tortu u frižider i virnem u dnevnu sobu... Kad imam šta i vidjeti, Smješko fino svoju kreativnost pokazuje hemijskom olovkom crtajući po zidu. Objasnit ću tu situaciju drugi put, ako Bog da. Također ću reći mamama šta pomaže kod otklanjanja mrlja od olovke... Zvoni mobitel. Suprug zove s posla i kaže da spremim kofer. Idemo u Sarajevo! Direktorica ga pozvala na sastanak. Ja onako zatečena... Pa rekoh da Smjesko i ja ne idemo. Kaže, naravno da idete. Razmišljam o torti. Šta da uradim s njom. Fino je spakujem u kutije za kolače i ponesem. Dok smo kupile neke sitnice za put, završili s koferima, već je bilo dva sata poslije ponoći. Ustali smo u pet i taksijem se odvezli na Ataturkov aerodrom. Let Turkish-em je zaista odlično prošao. Za razliku od Pegasusa koji ima jako skučen prostor, s Turkish-em imaš sasvim dovoljno prostora pa i kad držiš dijete na krilu. Sarajevo, grade moj. :) Elhamdulillah!

Ugodan dan ;)

Velikan se uznemirava zbog ograničenja svojih sposobnosti. On se ne uznemirava zbog činjenice da ljudi ne prepoznaju sposobnosti koje on ima. (Leo Tolstoy)

 

 

Pera muzej

Prosle sedmice preko internet stranice www.muze.gov.tr narucili smo svoje Muzekart. Karta vazi godinu dana i kosta 50 lira. Imat cemo priliku posjetiti Aya Sofiju potpuno besplatno. Radujem se, ako Bog da. Od velikog broja odlicnih destinacija koje se mogu posjetiti, ove na Fatihu smo stavili u drugi plan. Sad imamo i jedan razlog vise da krenemo u obilazak. Divno! Za sve muzeje ulaz nije besplatan ali se placa samo neki mali postotak od ukupne cijene. Oni koji ne zive u Turskoj takodjer mogu nabaviti karte-turisticke s kojim mogu po jeftinijoj cijeni vidjeti istanbulske i turske "ljepote".

Mi smo ovaj vikend bili u Pera muzeju. Uzivali smo. Na petom spratu lijepo uredjene zgrade bila je izlozba radova svicarskog slikara i kipara Alberta Giacometija (1901.-1966.) Imali smo priliku vidjeti njegove radove, izduzene ljudske figure, toliko izduzene da su skoro dovedene do slomljenosti. Kao da prikazuje covjeka bez radosti i znacenja. Njegovi "tanki ljudi" bili su ikona 20.st. Nijedna izlozba moderne umjetnosti nije mogla proci bez njegovih radova. Pred kraj svog zivota bavio se slikanjem potreta.
Dalje smo imali priliku vidjeti izlozbu slika Portreti ambasadora i njihovih uzih clanova porodice u Istanbulu i slike grada Istanbula iz 18. i 19. vijeka.
Takodjer jako zanimljiva je bila i izlozba fildzana za kafu, secernica i ostalog pribora u kojem se pripremala i sluzila kafa od najstarijih vremena do danas. Mnostvo boja i dezena.
I na kraju smo uzivali gledajuci kako se nekad vagalo. Razne vrste vaga i tegova, razlicitih oblika od jedva primjetnih do onih teskih i po nekoliko kilograma.

Vrlo pozitivni utisci. Pera muzej treba posjetiti jer se nalazi u historijskom dijelu grada u kojem je arhitektura jako interesantna. A nalazi se svega desetak minuta lagane setnje od Istiklal ulice.

Još jedna ljepotica u mom domu - Ljubičica

Nakon orhideje, odlučila sam se za kupovinu afričke ljubičice. Kao i uvijek, malo sam istražila na internetu o održavanju :). Biljka se drži na sjenovito svijetlom mjestu, najbolje na sjeveroistčnom ili sjeverozapadnom prozoru, a može i na sjevernom. Cvatuće afričke Ijubičice treba redovito i oprezno zalivati mekom vodom ili kišnicom, a svakih 14 dana dohranjivati otopinom gnojiva. Ove osjetljive biljke trebaju tokom čitave godine stalnu temperaturu, a zimi se ne smiju držati u prostoriji gdje temperatura pada ispod 14° C. Kad cvatnja završi, dobro uzgajane biljke cvatu i nekoliko mjeseci, zalijevanje treba ograničiti, da se biljke odmore. Međutim, treba paziti da se grumen nikada ne osuši. 

Zaključila sam da ovaj cvijet trebam uzgajati strpljivo, s puno ljubavi i pažnje, i ne smijem dozvoliti da me eventualni prvi neuspjeh uplaši, pa da radi toga odustanem od zamisli da u mojoj maloj zbirci sobnog cvijeća bude i ovaj lijepi primjerak.

Žena, majka, kraljica...

Moj maleni Smješko i ja smo za babu napravili čokoladne keksiće. Znamo da njegov posao iziskuje puno koncentracije i strpljenja i da bi mu godilo da ga u njegovom toplom domu dočeka nešto prijatno. Nema razgovora o poslu. Ukusna pileća salata za večeru i ludo hrskavi keksići uz topli čaj. Elhamdulillah, na svim blagodatima kojim nas je Gospodar počastio. Nikad mu dovoljno ne možemo zahvaliti. Život na Dunjaluku, iako pun iskušenja, možemo učiniti lijepim i sebi i drugima. Islam nije ponizio ženu niti u jednom segmentu. Žena u kući može puno toga pozitivnog napraviti. Treba samo malo kreativnosti i dobre volje. ;)

Hvala Allahu dž.š. na svakom danu

Jučer pričam sa mamom preko Skype-a, tetka sjedi do mame i ubaci se u razgovor. Čestita mi 8. mart. Mnogo poštujem svoju tetku. Njoj taj datum nešto znači. Njena djeca će se sjetiti barem na taj dan da joj kupe neki poklon. Nek' se raduje. Nije imala u mladosti puno sretnih trenutaka. Život je nije nimalo mazio. Da joj Allah dž.š. uljepša ostatak života. Ne zna ona ni zašto se slavi taj 8. mart. Možda je nešto načula, ali da zna kako je i od koga je to krenulo to sto posto ne zna. Ona se raduje jer je to dan koji se zove Dan žena. Moja tetka, u našoj divnoj vjeri, Islamu, svaki dan je naš dan, dan žene. Allah je ženu počasti velikim blagodatima. Žena je u Islamu kraljica. Žao mi je što si ti i mnogo drugih žena osjetilo na svojim leđima veliki teret. Žao mi je što ti moj dedo nije dozvolio da ideš u školu dalje od 5. razreda, što su te udali za čovjeka kojeg nisi voljela, što si morala trpjeti poniženja, pa i udarce, a nisi mogla napustiti kuću svog muža. To je bilo sramota. Roditelji ti to ne bi oprostili, ne bi imala kud otići. Ostala si, rodila djecu. Životarila si. Tvoj muž više nije među živim, nemaš više ni svekrve, ni svekra da ti zagorčavaju život. Imaš svoju slobodu. Moja tetka, da su ljudi s kojim si živjela poštovali Allahove propise ne bi ti ništa od toga prolazila. Uvijek bi bila poštovana i cijenjena jer ti si, mašAllah, divna žena. Zaslužuješ samo najbolje. Allah se smilovao onim koji nisu poznavali propise vjere pa su se ogriješili kod svojih majki, sestara, supruga. Da Allah uputi muškarce koji ni danas ne paze na prava ženskih članova našeg društva. Nek' vam uvijek ove rečenice budu na pameti: "Džennet je pod majčinim nogama." Nemojte činiti nepravdu prema nekoj sestri koja vam nije u rodu. Kako bi vama bilo da vašu sestru neko vrijeđa, ponižava i zlostavlja. Budite najbolji kod Allaha, a to ćete biti ako budete dobri prema svojim suprugama. Tako sam ja razmišljala o životu koji je moja tetka imala. Pa da ne bi ostavila tetku bez odgovora na čestitku, rekoh joj da mi bude sretna cijelu godinu i da je svaki dan koji živa i zdrava dočeka njen dan. U svakom danu možemo naći nešto što će nam popraviti raspoloženje. Dovimo Allahu, obraćajmo se Njemu za sve nedaće koje nas snađu i zahvaljujmo Mu na blagodatima kojim nas je počastio.

I onda druga tetka na Facebook-u. Slika sa velikim buketom ruža i čestitkom. Ova tetka je imala ugodniji život. Bila je najmlađe dijete u porodici. Ugađali su joj u svemu. Nju su čak i molili da ide u školu, ali ona nije htjela dalje od osnovne škole. Sjećam se da je imala puno ponuda za brak. Voljela je jednog koji nije mario za njene osjećaje. Udala se za čovjeka kojeg je sama izabrala. Niko joj se nije mogao miješati u brak, jer je ubrzo nakon udaje otišla u inostranstvo. A i da nije, nena je uvijek govorila da, ako bilo šta bude problem u braku, uvijek se može vratiti kod nje. Ponekad se tetka znala požaliti kako joj tetak nije imao običaj kupovati poklone dok su se upoznavali, ali kako su u braku nijedan bitan datum ne zaboravlja. Drago mi je zbog nje. MašAllah. Rekoh i njoj kao i prvoj tetki. I onda brzo pređem na temu o mom malenom Ranoraniocu, kako me budi svako jutro ranom zorom. I tako... jednim po jednim isti odgovor. Onda se javi moja seka da pita  ko se sjeća po čemu je poseban osmi mart. Moj muž nije dobar s pamćenjem datuma. Ja sam se sjetila. Moja seka se pokrila prije godinu dana. Kako vrijeme leti. Elhamdulillah, već godinu dana to prelijepo bijelo lice, mali čopnati nosić i plave okice krasi hidžab. :)

Ne treba nam jedan dan u godini. Mi vrijedimo puuunoooo više. Allah nam je dao veliku vrijednost. Samim tim što nas je počastio Islamom mi smo posebne žene.

Odoh začas pospremiti stan dok moj Smješko jos mirno pajki.
Sretan i uspješan svaki dan, ako Bog da.