Proljećeee!

Stiglo je proljećeee! :) Rođendan mog supruga mi uvijek nagovještava da dolazi najljepše godišnje doba. Mislim da pored Bosne ne postoji nijedna država na svijetu u kojoj se zaista može osjetiti ljepota i ljeta i jeseni i zime i proljeća. I svako je lijepo na svoj način. Možda je proljeće posebnije u odnosu na druga godišnja doba zato što se osjeti buđenje svega postojećeg. Mirišu mahale, mirišu kuće, avlije, mirišu ljudi,... Znam, dok se još nisam bila udata, čim proljeće grane, mama skida store, pere ćilime, prozore,... Tada mi je bilo pomalo naporno, a sad kad se sjetim zapravo je bilo posebno. Pune ulice ljudi, čaršija vrvi od turista. Dječica se igraju u parkovima. Ma milina! Šta je sve proljeće u Bosni, koliko ljepote u tri mjeseca, da čovjek ne povjeruje. Moja profesorica u srednjoj školi je često imala običaj otvoriti prozore učionice i govoriti kako bi voljela da se stalno seli iz zemlje u zemlju gdje bi se uvijek smjenjivalo samo proljeće. I ona Andrićeva rečenica da čovjek ništa ne može izgubiti što mu jedno proljeće ne može vratiti, često bih mi naumpadala zimi. Nakon dugih noći, a kratkih dana u kojim čovjek nema priliku da se više kreće vani, bude aktivan i radi korisne stvari, često upadne u monotoniju.
Ah, koja ljepota. Allahu hvala na svim blagodatima. Sretno vam bilo proljeće. Svako dobro u njemu vidjeli i doživjeli. Uživajte ;)