Dana 31.3.2003. u Potočarima (Srebrenica) klanjana je prva kolektivna dženaza. Još i danas nisu pronađeni svi posmrtni ostaci. Još i danas majka čeka kad će čuti vijesti o svojoj djeci, žena o mužu, djeca o svom ocu. Čekaju kako bi i oni mogli posjetiti mezar svog umrlog. Velika je tuga naša Srebrenica. Ona je i moja i tvoja i rana svih nas. Nikad ne treba zaboraviti šta se desilo u Srebrenici, Foči, Goraždu, Sarajevu, Prijedoru. Da Allah dž.š. kazni one koji su dopustili da se desi genocid, one koji su ubili preko 8.000 nedužnih ljudi. Kakvo je to duša, kolika je ta mržnja, kako neko može imati srce kameno i nanijeti toliku nepravdu?! Čudovišta! Nikad smiraj nećete naći!. Sigurno vas stižu suze majki. Teško vama! Teško vama! Svaka kazna dunjalučka premalena je za vas.
Nema komentara:
Objavi komentar