Kišne dove

Mislim da ima i mjesec dana kako je kiša zadnji put padala u Istanbulu. Evo danas ponovo pada. Lijep je to osjećaj kad u tišini dnevne sobe izgovaraš dove, moleći Allaha za zdravlje, nafaku, moleći Ga da uputi na Pravi put tvoje dijete, a to maleno stvorenje koje tek uči govoriti, sjedi pored tebe i izgovara svojim slatkim glasićem "Amin". Suze naviru na oči. Kako Gospodar spusti svoju milost na čovjeka pa mu podari dijete, a čovjek ne mareći za to oholi se i nije zahvalan onom Koji ga je počastio tim divnim darom. Odgajati dijete nije nimalo jednostavan zadatak. No, korist od dobro odgojenog djeteta roditelji vide na Oba svijeta. Kad starost dožive njihova djeca ih paze jer su svjesna koliko su njihovi roditelji podnijeli žrtve dok su ih odgojili. Majka nosi dijete devet mjeseci, rodi ga, hrani, pazi na sve njegove potrebe, brine o njegovom zdravlju, trudi se da mu pruži sve kako bi ugodno odrastalo i najvažnije od svega podučava ga vjeri. Dijete koje odraste uz namaz i spominjanje i veličanje Allaha dž.š., poštujući svoje roditelje, poštujući i sve druge ljude s kojim živi bez obzira kojoj vjeri, naciji, porijeklu pripadali, ne može izrasti u lošeg čovjeka. O koristima na Drugom svijetu spominje se između ostalog da dobra djela koja dijete bude radilo na Ovom svijetu njegovi roditelji će imati to kao dio svojih dobrih dijela na Budućem svijetu. Samo Allah dž.š. zna šta je pripremio kao nagradu roditeljima koji dobro odgoje svoje dijete. Zato se trebamo potruditi da od nase djece napravimo dobre ljude kojim ce nas Gospodar biti zadovoljan. Trebamo stalno upućivati dove jer mi bez pomoći našeg Gospodara nismo u stanju nista učiniti.

Lahko je živjeti zdravo

Najbolje što svom tijelu možete priuštiti u toplim danima jeste jutarnja šetnja, bogata salata, puno voća i tekućine.

Muzej turske i islamske umjetnosti u Istanbulu

Ne znam da li smo planirali ijednu posjetu muzeju, skoro svaka je bila slučajna. I praćena kišom. Tako je bilo i ovoga puta. Sestra je bila kod mene. Vozali smo se gradom. Provlačili se nekim malim uskim sokacima i divili se kakve skrivene ljepote ima Istanbul. Kad dođeš turistički, sa bilo kojom  agencijom ili sam, teško da slične stvari možeš vidjeti. Uglavnom se sve vrti oko: ture Bosforom, Plave džamije, Aja Sofije, itd. I tako se, tokom vožnje gradom, sjetimo da nismo bili u Muzeju islamske umjetnosti i odlučimo da ga posjetimo. Taj dan u Istanbulu je bila biciklistička trka pa je nastala užasna gužva. Većina puteva koji vode do spomenutog muzeja bila je zatvorena i blokirana silnim automobilima. Nakon duge vožnje stigli smo. Kiša pada, a ulice pune turista. Volim ovaj grad! On živi 24 sata. Iskreno, da nisam zabilježila svojim telefonom fotografije koje se mogu vidjeti iznad teksta, ne bih znala ni šta sam vidjela. Smješko je bio veeooomaa aktivan. :D Nije mogao ostati minutu na jednom mjestu. Ma šta da sam pokušavala nije išlo. On je neprestano trčkarao okolo. Zavlačio se u svaki ćošak. Možda mogu izdvojiti dio s izložbom Kur'ana. Tu se malo duže zadržao. :) Zavolio je Kur'an slušajući ga na YouTube. Morat ćemo, ako Bog da, ponoviti posjetu ovom Muzeju, ali tek kad moj Smješko malo poraste i postane svjestan ljepote i značaja izloženih stvari. Svakako mogu preporučiti da prilikom vaše posjete Istanbulu na spisak uvrstite i ovaj Muzej. Naravno ako ste zaljubljenik i poznavalac historije uživat ćete još više.

BiH je zemlja u koju vrijedi ulagati

Citam na bosanskohercegovackom portalu klix.ba kako su na vodopadu Kravice zabranili obavljanje molitve jer je to predstavljalo smetnju turistima koji se ne mole.
"Previse" su ovaj vodopad posjecivali Arapi a kako nisu imali predvidjeno mjesto za namaz isti su morali obavljati negdje na cistoj povrsini zemlje ili trave kod spomenutog vodopada.
Koliko su novca ti isti Arapi sa svojim porodicama potrosili u nasoj BiH. Koliko su novca ulozili u nasu drzavu. I sad neki tamo se nasli da postave plocu s natpisom "Zabranjeno obavljanje molitve". Vjerovatno bi svaka iole turisticka drzava, trudeci se da zadrzi sto veci broj turista od kojih ima itekako koristi, napravila objekat u kojem ce se ljudi moci moliti. Ali ne. U BiH stvari drukcije funkcionisu. Ne smijes nositi bradu ni kratke hlace ni nikab ni klanjati jer ces biti svrstan u grupu tzv. Vehabija. Postat ces prijetnja sigurnosti. Bit ces pod stalnom prismotrom kako bi se otklonila mogucnost da nisi dio teroristickih organizacija. Zasto je tesko u jednoj tako malenoj drzavi na Balkanu zvati se muslimanom a drzati se vjere Islama. Zasto si miran (ali nisi ni tako u potpunosti) samo ako nosis muslimansko ime a ne pridrzavas se nikakvih principa vjere. Ne ides u dzamiju, pijes, udajes se za nemuslimana, ne nosis hidzab, ne cijenis svoje. Tad si dobar svima i niko te ne gleda jer si poput vecine . Kako je lijepo biti musliman u Istanbulu. Ovdje se covjek s bradom i zena sa hidzabom i nikabom ne gledaju kao prijetnja, smetnja i opasnost nego kao osobe koje se trude praktikovati sunnet poslanika Muhameda a.s. i bas kako mi jedna turkinja iz komsiluka objasnjava, ljudi na vecem stepenu imana. Lijepo je biti musliman u Istanbulu jer imas dzamiju na svakom koraku i imas mesdzid u svakom trznom centru. I slobodno setas ulicom jer ovdje nisi "drukciji". I zato ovaj grad u svako godisnje doba vrvi od turista. Ovdje se Arapi i svi drugi muslimani i nemuslimani osjecaju lijepo. Svi uzivaju u blagodatima kojim nas je pocastio Jedan Bog. Svi smo mi Njegovi robovi.
Otkud nekom pravo da unosi nered i stvara mrznju i razdor medju ljudima. Islam je vjera ljubavi i mira. Samo tako je treba gledati. Amin da budemo bolji ljudi, prijatelji, komsije, i da postanemo mudriji i kreativniji kako bismo pomogli nasoj lijepoj BiH da zasja u punom sjaju. Ima ona toliko toga pruziti svojim gradjanima ali i svim drugim koji je posjete. Ne uskracujmo priliku ni ljudima sa strane da nam pomognu u jacanju nase drzave.

Uzitak pred spavanje

Petak je. Moj najdraži dan :). Odmorite se od još jedne radne sedmice ;). Kad Smješko zaspi, pripremim nešto slatko, uzmem neku zanimljivu knjigu i uživam u tišini i miru svog doma.

Sestre, djetinjstvo,...

"Znaš, ja kad sam bila velika mogla sam preskočiti drvo", tako je moja najmlađa sestra često znala govoriti dok smo se igrale. Naše odrastanje poslije ratnih dešavanja ipak je bilo lijepo. Morale smo napustiti naš rodni grad, ali smo ostale u našoj BiH. Mi smo bile mali svjedoci njenog ponovnog vraćanja u život. Hvala Allahu dž.š. koji nas je sačuvao i pomogao nam da izrastemo u osobe koje vole svoju zemlju i koje nikad neće zaboraviti šta su joj neprijatelji uradili. Svako zaboravljanje vodi u propast. Bosne će biti. Neće je nestati, kao što bi mnogi željeli. Mi živimo sretne, jer nismo naučile da trebamo drugim činiti nepravdu.

Sestre i ja sa našim rođacima i ostalom djecom iz komšiluka uživale smo u igrama vani. Kuća nam je bila kao zatvor. Nije nam bilo važno kakvo je vrijeme, da li kiša ili snijeg pada ili jako sunce grije, mi smo bili željni prostranstva. Na brzinu bismo uletjele u kuću i nešto ubacile u usta i čim prije se našle sa svojom družinom. Najdraže nam je bilo kad bi mama napravila hljeb i od još toplog namazala velike kriške sa eerokremom. Nije to bio debeli sloj eurokrema, ali je bilo tako ukusno da bismo dugo poslije pojedene kriške lizale svoje prstiće. Penjale smo se na drveće, brale džanarike, višnje, trešnje, jabuke, šljive,... Imale smo često razbijena koljena. I onaj osjećaj kad dolaziš kući krvavih laktova i koljena i trebaš mami objasniti kako si se povrijedila, a ne smiješ reći da si se s rođakom takmičila ko će brže preći kamenitim putem i stići do Ambulante, pa radije kažeš da ti je spao lanac sa bicikla i da si pala, jer si žurila da na vrijeme dođeš kući. Mama se ljuti što se ti, djevojčica, tamkmičiš sa dječacima. A tebi to poseban ćeif, jer želiš pokazati kako i djevojčice mogu raditi sve što i dječaci. Jer ti je dosadilo da slušaš kako se sve nešto dijeli. I zato smo danas zaista sposobne obavljati puno više stvari nego što žene inače mogu. Kako nismo imale oca, s majkom smo naučile puno stvari koje su zapravo "muški poslovi". Tako da smo zajedno išle u šumu prikupljati ogrjev za zimu, cijepale smo drva, vozile džubrivo za sjetvu, kopale, krečile... :) Mama nas je naučila svemu. To što nemamo brata nikad nismo žalile. Mi smo mogle uz Allahovu pomoć i uz ljubav i podršku naše majke apsolutno sve. Naše djetinjstvo nije bilo propraćeno mobilnim telefonima, kompjuterom i ostalim uređajima modernog društva. Mi smo imale samo TV kojeg smo rijetko gledale. I to u periodu poslije akšama jer tad nismo smjele izlaziti vani. Akšam je doba kad se najviše šejtana spusti na zemlju, mama nam je to uvijek govorila. Prvi namaz kojeg smo redovno počele obavljati upravo je bio akšam. Na Tv- u smo imale svega tri programa. Sjećam se Mumijeva i Letećih medvjedića. Znalo se desiti da na jednom programu bude jedan od ovih crtanih filmova, a na drugom Vijesti, pa dok mama pogleda Vijesti ostane nam dvije - tri minute crtića. Evo nas. Moja sestra me posjetila u Istanbulu. Danas smo odrasle. Šalim se s njom i govorim joj kako je visoka, možda bi i mogla neko malo drvće i preskočiti. Mi živimo ne znajući šta nas sve čeka. Gospodar naš nas nikad nije ostavio  ni zaboravio. On je najmilostiviji. Koliko nam je blagodati podario tim što nas je uputio Pravim putem - putem vjere Islama. Njemu pripada sva zahvala i hvala. Hvala Mu što mi je podario najbolju majku i najbolje sestre na svijetu.

ME time :)

Već drugo vremena "tragam" za puderom koji će odgovarati mojoj preosjetljivoj koži lica. Također, imam tamne podočnjake, koje je jako teško prekriti :(. Odlučila sam se za ova dva Shiseido proizvoda - puder u kamenu i korektor. Prezadovoljna sam rezultatima i mislim da zaista vrijede svake lire :). U Istanbulu je lako kupiti luksuznu kozmetiku. No cijene nisu nimalo skromne. Shiseido je japanska kuća luksuzne kozmetike, koja ima svoju liniju parfema. Kompanija je osnovana 1872. godine kao Shiseido Pharmacy u Tokyu. Prvi parfem pojavio se još davne 1918. i bio je napravljen od  cvijeća i voća. Prvi svjetski poznati miris Shiseido je Zen napravljen 1964. i relansiran 2000. godine (ujedno i idući Shiseido proizvod koji ce naci mjesto na mom stolicu) ;).

Saray Bosna-Istanbul

Godinu dana zivota u Istanbulu je iza nas. Brzo vrijeme prolazi. Kao da smo jucer dosli. Muz je dugo vremena trazio stan. Bilo nam je bitno da budemo na dobroj lokaciji, da smo sigurni, da su oko nas fini ljudi, da je stan uredan, lijepo opremljen i uz sve navedeno da muzu ne treba do posla vise od pola sata i to ako je guzva. Kad zivite u Istanbulu onda morate biti strpljivi vozaci i jako spretni. Nije rijetkost da se krse saobracajna pravila a vozila na putevima je toliko da se s evropske strane na azijsku mozete voziti i po dva sata. Kad na Mostu zaglavite i mic po mic, nema nerviranja. Samo strpljivo cekanje. Sreca pa zivimo u evropskom dijelu Istanbula blizu mjesta gdje muz radi. Barem brzo dodje kuci. Inace, svaki odlazak u popodnevnim satima u bilo koji dio grada ne moze proci bez guzvi i cekanja. To je Istanbul. Grad koji ima stanovnika cetiri puta vise nego cijela moja BiH.
Grad je to koji sad poznajem puno bolje. U pocetku ga nisam voljela ali vremenom me zaista osvojio. Sve sto pozelis ovdje mozes naci. Muz i ja smo jednog vikenda trazili kroasan, ali neki koji bi nas ostavio bez rijeci. Otisli smo u Simit Saray i tamo smo pronasli ono sto smo i trazili. To je jedan banalan primjer. Imas sve sto pozelis. Ako nesto slucajno nema onda ima odlicna zamjena. Doduse, pavlake nema, i bolje zamjene nema. :) Imamo omiljene radnje gdje kupujemo odjecu i obucu za sebe i naseg Smjeska. Znamo da gdje god odemo u shoping imamo mesdzid i mozemo obaviti namaz. Za to se ne trebamo sikirati. Koji je to rahatluk. Iz Istanbula sa Turkish airlinesom mozemo direktno otputovati na bilo koju destinaciju u svijetu. Zivimo u gradu i drzavi gdje vecina zena nosi hidzab pa se i s te strane ne trebamo brinuti. Nasa okolina je mirna, sigurni smo i manje vise upoznali smo ljude koji zive oko nas. Jos uvijek nismo savladali turski jezik ali znamo osnovno. Snalazimo se. Iako sam ranije bila puna predrasuda kad je u pitanju Turska i njen narod, priznajem da se moje misljenje mijenja. Bilo gdje da zivimo okruzivat ce nas ljudi koji imaju i nemaju manire. Neki gradovi ili njihovi dijelovi ce biti cisti drugi ce biti neuredni. U nekim dijelovima ce biti velike zgrade i sve ce odisati luksuzom a u drugom ce biti malene kucice pokrivene propalim crijepom i zakrpljene najlonima. Neki ljudi ce biti u cistoj, modernoj mirisnoj odjeci a neki ce hodati u dronjcima, sjediti na ulici i prositi za komad hljeba. To je zivot i to je grad u kojem zive milioni razlicitih ljudi. Zar u Istanbulu sve treba da je idealno. Ne. Nije tako nigdje u svijetu. Istanbul je divan grad. Barem jednom u zivotu treba vidjeti tu ljepotu. Trudim se da pisuci blog prikazem sve lijepo i manje lijepo u ovom gradu. Iako ovo drugo najcesce iznjedri ovo prvo. Tako da na kraju utisci ipak budu pozitivni. Putovali smo u Ankaru, Bursu, Izmit, Sile, Agvu, planiramo posjetiti ako Bog da sva lijepa mjesta u blizini Istanbula pa i malo dalje, Canakale,  Pamukkale,  Izmir, Konyu, Muglu... vecinu muzeja, historijskih znamenitosti smo vidjeli, Topkapi palacu, Aja Sofiju, Minia turk, Pier Lotti, Muzej islamske umjetnosti,  Koc muzej, Pera muzej... bili smo u najljepsim parkovima u Istanbulu, svakako izdvajam Emirgan i to u periodu kad su prekriveni lalama (mjesec april, festivsl lala), klanjali u Plavoj dzamiji, kupovali u soping centrima najvecim u Evropi. I sta sve nismo vidjeli i dozivjeli. Bogu hvala sto nam je dao mogucnost da upoznamo jedan novi i drugaciji svijet od onog u kojem smo zivjeli. Mi volimo nasu BiH. Ona je ma kakva god da je nasa i mi smo njeni. Uvijek cemo joj se rado vracati i pomagati njoj i nasem narodu.
Nije lahko nasoj BiH i Bosnjacima. Pogotovo u zadnje vrijeme dok je dusmani pokusavaju unistiti na razne nacine. Ne daj se Domovino moja. Ti si imala i vecih iskusenja ali si prezivjela. Uvijek si u nasim mislima i nasim dovama.

“Čudno li je stanje vjernika! Kod njega je sve dobro i takvo nešto ne osjeća niko drugi osim vjernika: ako ga zadesi kakva radost, on zahvaljuje (Allahu, dž.š.) i bude mu dobro, a ako ga pogodi zlo, on se strpi i bude mu dobro!” (Buharija i Muslim)

Moja herojina

Volim svoju mamu. Ona je herojina. Zena koja nam je posvetila svoj zivot. Rano je ostala bez muza, a mi bez oca. Imala je samo 28 godina. Rat koji je zadesio moju najdrazu BiH donio je sa sobom puno bola i tuge, ostavio rane koje nikad nece zacijeliti. Moja mama je odlucila da se nikad nece ponovo udati. Mi smo joj sve. Ne bih podnijela da nas neko mrko pogleda a kamoli nesto vise. Sve ono sto smo danas moje sestre i ja, to smo zahvaljujuci nasoj majci. Zena kojoj su njeni roditelji uskratili pravo na obrazovanje, danas ima fakultetski obrazovane kcerke, zena koja je rasla u sredini punoj predrasuda u kojoj su muskarci mogli "sve", a zene bile podcinjene njihovoj volji, odgajala je svoje kcerke da budu sposobne, uspjesne i nezavisne zene. Zena koju su u toj malenoj bosanskoj sredini "sazalijevali" jer nema muskog djeteta koji ce o njoj brinuti kad ostari, jer kcerke ce se udati i otici i ne mogu joj biti od pomoci, odgojila je kcerke koje ce uvijek, ako Bog da, paziti na svoju majku. Mi smo njen ponos a ona nas. Mi smo ekipa koja ce se uvijek drzati zajedno ma gdje bile. Da Allah cuva sve majke koje bi i zivot svoj dale da njihova djeca budu sretna. Kad postanes majka onda tek znas kolika je to odgovornost. Valja od male mrvice koja dodjr na ovaj svijet napraviti Covjeka.

Nedjeljna večera - Smuđ

Večeras sam mojoj porodici odlučila pripremiti smuđa. Smuđ ima izvrsno meso i malo kostiju i vrlo je cijenjena i ukusna slatkovodna riba. Kvalitetno pripremljena izvor je raznovrsnih hranjivih sastojaka. Za ljekovita svojstva smuđa zaslužan je dobar mineralni sastav i vitamini B kompleksa, međutim za razliku od većine ostalih riba smuđ nije dobar izvor omega-3 masnih kiselina. Konzumiranjem ribe u tijelu se osiguravaju nutrijenti koji ublažavaju simptome PMS-a kao što su glavobolja, depresija ili promjena raspoloženja. Smuđ u svom sastavu ima snažne antioksidanse koji sprječavaju štetno djelovanje slobodnih radikala što doprinosi usporavanju starenja, pomažu kod ublažavanja upalnih procesa, jačanja imuniteta, zacjeljivanje rana i posjeduju antimikrobna svojstva. Kako bi sačuvali i iskoristili nutritivne sastojke ribe preporučuje se pećenje ili roštilj, a što rjeđe prženje. Ja sam se odlučila za pećenje. Pripremila sam je sa peršinom, bijelim lukom, limunom, a kao prilog krompir :). Ako ne znate šta spremiti, pravac u ribarnicu i kupite smuđa ;)

Subota

Moje omiljene :)

Mmm! Ukusni desert

Ručak

Omiljena igra našeg Smješka

Danas je u Istanbulu bilo 23 stepena. Nije bilo toplo koliko je bilo sparno. Svake subote idemo na pijacu na Bakirkoy. To je mjesto gdje se ne ostaje kratko. Izgleda da je Turcima to mjesto za druženje, šetnju, upoznavanje, i sl. Sasvim opušteno prolaze kroz gužvu. Razgledaju izloženu robu. Cjenkaju se. Smiju. Jedu simite. Pokrivene žene u bijelim keceljama peku preciva. Ljudi sjede na plastičnim stolicama i čekaju svoju porciju. I ayran. I mi iz Bosne među njima. :D Dobro se snalazimo. Znamo kod koga kupujemo. Sa punim kolicima voća i povrća uvijek napuštamo pijacu. Našem Smješku danas vrijeme nije išlo na ruku. Baš se namučio dok nije zaspao i to tek u 17 sati. Večeras ćemo se družiti maaaloo duže :)

Tugba - moja preporuka za dobar šoping

Već par dana vam nešto želim preporučiti, ali nikako da nađem vremena za novi post... Stigla je nova kolekcija u Tugbu. Preporučujem da posjetite neku od njihovoh trgovona u Istanbulu ili bilo gdje u Turskoj. Ja sam se počastila dvjema haljinama crne boje. Kad ne znam što obući one su mi idealno rješenje. Za sad sam oduševljena. Vidjet ćemo kako će se novi komadi odjeće ponašati. ;) Ranije sam kupovala u Armine i razočarala sam se. Moj kaput nakon mjesec dana izgledao je kao da ga nosim 10 godina. Posjetite Tugbinu stranicu: www.tugbaonline.com. Morat ćete naručiti ili kupiti barem jednu haljinu ili tuniku ili pantalone, šal, ešarpu. Teško je odoljeti, vjerujte mi :D ;)!