Moja herojina

Volim svoju mamu. Ona je herojina. Zena koja nam je posvetila svoj zivot. Rano je ostala bez muza, a mi bez oca. Imala je samo 28 godina. Rat koji je zadesio moju najdrazu BiH donio je sa sobom puno bola i tuge, ostavio rane koje nikad nece zacijeliti. Moja mama je odlucila da se nikad nece ponovo udati. Mi smo joj sve. Ne bih podnijela da nas neko mrko pogleda a kamoli nesto vise. Sve ono sto smo danas moje sestre i ja, to smo zahvaljujuci nasoj majci. Zena kojoj su njeni roditelji uskratili pravo na obrazovanje, danas ima fakultetski obrazovane kcerke, zena koja je rasla u sredini punoj predrasuda u kojoj su muskarci mogli "sve", a zene bile podcinjene njihovoj volji, odgajala je svoje kcerke da budu sposobne, uspjesne i nezavisne zene. Zena koju su u toj malenoj bosanskoj sredini "sazalijevali" jer nema muskog djeteta koji ce o njoj brinuti kad ostari, jer kcerke ce se udati i otici i ne mogu joj biti od pomoci, odgojila je kcerke koje ce uvijek, ako Bog da, paziti na svoju majku. Mi smo njen ponos a ona nas. Mi smo ekipa koja ce se uvijek drzati zajedno ma gdje bile. Da Allah cuva sve majke koje bi i zivot svoj dale da njihova djeca budu sretna. Kad postanes majka onda tek znas kolika je to odgovornost. Valja od male mrvice koja dodjr na ovaj svijet napraviti Covjeka.