Razmišljanja

Gledam na Facebook-u kakve sve slike objavljuju žene koje nose mahramu. Mašallah, ima u BiH puno lijepih žena. Nemoguće je da čovjek ne primijeti da većina njih ima počupane obrve. Tužno. Donekle mogu razumijeti to što na licu imaju šminku. I sama ponekad nanesem malo pudera i rumenila na lice, stavim maskaru. Trudim se da to bude neprimjetno. Tek toliko da prekrijem tamne kolutove oko očiju.  Ne mogu ih se riješiti. Genetika je čudo. Možda i to ne bih trebala ali nekako mi se čini kad se gledam u ogledalu bez šminke da izgledam kao da sam bolesna. Moj nijjet ni u kom slučaju nije privlačenje tuđih pogleda. No, stalo mi je da žene koje nisu muslimanke vide ženu muslimanku kao lijepu, inteligentnu, obrazovanu. Jer mi to zaista jesmo. Međutim neke žene su počele pod tim podrazumijevati jako napadnu šminku, crveni karmin na usnama, počupane obrve i parfem koji se čuje ispred i iza njih na sto metara. Ne, to ne priliči muslimanki. Nikako. Tužno je vidjeti i kad muž ne radi ništa da ukaže svojoj supruzi da je to što radi haram. Čudan vakat doša. Nestalo ljubomore. Zašto dopušta da u ljepoti njegove supruge uživaju svi muškarci. Njene slike na fejsbuku i ostalim stranicama skupljaju lajkove ko zna kakvih muškaraca. Da nam se Allah smiluje. Da uputi sestre u vjeri na Pravi put. Zašto da pored svih svojih divnih osobina zasluže Allahovu srdžbu jer im je sejtan učinio lijepim ono što ih može odvesti u propast. Razmislimo o ajetima u koji Allah dz.s., kaže:

''O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastovane biti. A Allah prašta i samilostan je.'' (Prijevod značenja El-Ahzab, 59)

''A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje; i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili muškarcima kojima nisu potrebne žene, ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žena; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji prekrivaju. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite.'' (Prijevod značenja En-Nur, 31)

Čupanje obrva je haram zato imamo potvrdu u hadisu Allahovog Poslanika:

 "Prokleo je Allahov poslanik s. a. w. s ljude koji vrse tetovazu i kojima se to cini, i one koji cupaju obrve, i one koji traze da im se cupaju". (Buharija i Muslim)

Sarajevo

U Istanbulu je danas bilo lijepo i sunčano, priča mi muž. Kaže da je kao proljeće. Ja mu govorim da je u Sarajevu bilo tmurno. Jučer je padao snijeg. Sedam je dana kako smo moj maleni i ja stigli u najljepši grad na svijetu. Od ljeta prošle godine ništa se bitno nije promijenilo. Sve je isto. Ma gdje bio, kud god putovao, čovjek nigdje ne može osjetiti smiraj i sreću kao tamo gdje su njegovi najbliži, roditelji, rodbina i prijatelji. Tamo gdje možeš govoriti bosanskim jezikom, jesti bosansku hranu, šetati bosanskim mahalama... i zaista srce se ispuni radošću kad čovjek vidi ljude koje voli, koji se trude da ti ispune sve želje jer nisi uvijek s njima. I tebi fino. Odmoriš se i uživaš. A moj maleni je u dobrim rukama. Nana i tetke ga divno paze i odlično podnose njegove nestašluke. Poseban je osjećaj kad se ujutro probudim u kući kod mame, vani pada snijeg u kuhinji pucketa peć, a starija sestra i ja pijemo čaj. Mama dan počinje šoljicom kahve u čemu joj se pridružuje mlađa sestra. U kući se svaki dan osjeti divan miris mamine hrane. Kolača nikad ne fali jer prema našim običajima, uvijek treba biti nešto slatko za pojesti, ne zna se ko može navratiti, pa da se ima čim poslužiti. I vrijeme brzo prolazi... čekamo babin dolazak pa da počnemo sa planinskim avanturama, ako Bog da...

Humus

Otkad moj Smješko može jesti svu hranu, trudim se hraniti ga zdravim namjernicama. On voli humus, pa mi nije teško svaku skuhanu leblebiju očistiti od ljuspice kako bih dobila glatku smjesu i olakšala njegovom malenom stomačiću: 

Čašu od 250 ml leblebija zaliti sa pola l vode i ostaviti preko noći u frižider da leblebije omekšaju. Sljedeći dan promijeniti vodu i kuhati ih sat vremena dok potpuno ne omekšaju. Ocijediti vodu i leblebije izmutiti u blenderu sa sokom jednog limuna, 3 čehna bijelog luka, 3 kašike tahina, 2 kašike maslinovog ulja, kima na vrh kašike, malo peršina i soli po potrebi. Smjesu izliti u posudu i preliti sa malo maslinovog ulja.

 Tu su još neke sitnice koje moj Smješko voli jesti :)

Yummy :)

Volim kad moj suprug dođe sa poslovnog puta, a na vratima ga dočeka divan miris hrane. Pošto uživa u kolačima, mahsuz sam za njega napravila ove brzinske štrudlice. Njegova prva reakcija je, meni najdraži, veliki osmjeh na licu i zadovoljstvo koje je nemoguće sakriti. Sve negativne stvari sa posla zaboravljaju se zatvaranjem vrata. I onda uz čaj i štrudlice ugodno provedemo ostatak večeri.

"Poslije pobožnosti i bogobojaznosti muslimanu nije ništa korisnije dato kao dobra žena: kada joj muž nešto naredi, ona to izvrši: kada je pogleda, ona ga svojim pogledom razveseli i raspoloži; ako je za neku stvar zakune, ona to izvrši; ako čuva svoje poštenje i muževu imovinu kada je on odsutan." (Ibn Madže)

Štrudlice se prave na sljedeći način:
Zamijesiti glatko tijesto od sljedećih sastojaka: 7 gr suhog kvasca, četiri kašike šećera, malo soli, pola kilograma brašna, dva žumanjka i mlijeka po potrebi. Smjesu ostaviti na toplo mjesto da naraste. Kad naraste smjesu podijeliti na četiri loptice i od svake loptice razvaljati tijesto od pola cm debljine. Tijesto premazati nutelom i mljevenim lješnjacima, saviti u rolne i peči na 180 stepeni oko 30-40 minuta.

New watch :)

Ne mora biti godišnjica braka, Bajram ili neki poseban razlog... dovoljan razlog je taj što nekom značiš jako puno da ti svaki dan mora to pokazati. ;)

Korkmaz

Kad je naš maleni dječak imao pet i po mjeseci suprug i ja smo počeli tražiti povoljan ali dobar blender. Potrajalo je to traženje i sedmicu dana. Na forumima sam čitala razna iskustva ljudi, pisala napomene šta je sve važno gledati kod kupovine blendera i sl. i na kraju smo se odlučili za Korkmazov blender. Nismo se pokajali. Jako je dobar. Ja sam prezadovoljna. Koristim ga osam mjeseci i za to vrijeme sam napravila na stotine obroka za svog Smješka. Pošto on sad ima 18 zubića i može bez problema jesti hranu u komadićima rijetko koristim blender za njegove potrebe. Pored toga meni je blender "desna ruka" kod pravljenja kolača. Za tren samelje orahe, bademe, kekse,...  ma sve! :) Zapitam se kako sam prije mogla bez njega?! Danas mi je skoro pa neophodan u kuhinji. Nakon što smo se uvjerili u Korkmazov kvalitet kupili smo cijeli set šerpi, jer već dugo tražim posuđe u kojem ćemo moći pripremiti zdravu hranu bez puno masnoće i za  čije će se dno manje lijepiti hrana. Moja preporuka je Korkmaz. Odlično izgleda, lagano se pere, i što je najvažnije sigurni smo jer nije premazivana nikakvim slojevima koji vremenom mogu spadati i ispuštati u hranu otrovne supstance. P.s. Ono što bi možda nekom smetalo kod ovog blendera jest to što prilikom miksanja hrane moraš držati prstom dugme kako bi radio. Meni to ne predstavlja problem jer zaista, kako sam rekla, brzo samelje hranu. Bokal je plastičan što je u mom slučaju prednost jer mi se nije desilo malo puta da mi nešto isklizne iz ruke. Da je stakleni brzo bi mu došao kraj.

Snijeg

U Istanbulu je ponovo pao snijeg. :) Uživam. Volim zimu i jedva čekam da dođem u Sarajevo i posjetim neku od naših planina. Kažu da je ove zime posjećenost naših Ljepotica veoma velika. Raduju me sve pozitivne vijesti iz moje Domovine. Ovaj istanbulski snijeg kratko potraje. Padne u toku dana pa ga preko noći nestane. Ne bih da svojim hodanjem pomažem njegovo topljenje, zato ću ostati u sobi i gledati ga kroz prozor. Padaj, padaj snježe...

Bursa

Prvi dan vikenda smo bili u Bursi. Neplanirano. Dan je bio kišovit i tmuran. Idealan za spavanje. No, nismo dozvolili da nas vrijeme prevari. Obukli smo se i na brzinu izašli iz stana. Odlučili smo iskoristiti dan na najbolji način. Iako je bilo deset sati zaputili smo se u Bursu. Nakon više od sat vremena vožnje automobilom ukrcali smo se na trajekt. Svima onim koji iz Istanbula idu prema Bursi najbolji način da skrate vrijeme putovanja jest upravo prevoz trajektom. More, lagan povjetarac, galebovi, i ne osjetiš, a već si na drugoj obali. Nakon trajekta preostalo nam je još sahatak vremena vožnje autom. Napravili smo pauzu za namaz u jednom malom mjestu, kupili sitnice za put u lokalnoj trgovini. I u razgovoru sa trgovcem saznamo da je iz Albanije. Čovjek se iznenadi koliko ljudi različitih nacija živi u Turskoj. Naš maleni Smješko je malo prošetao i mogli smo nastaviti dalje. Na samom ulasku u Bursu počela sam uviđati sličnosti sa nekim mjestima u mojoj dragoj BiH. Krivine, šuma, livade, i sl. Govorila sam mužu kako imam osjećaj kao da idem tetki. Onaj put od Nišića prema Kladnju je gotovo identičan ovom. Nikad ga nisam voljela. Svaku krivinu čovjek osjeti u svom stomaku. Nekad kao dijete, prilikom posjete tetki, najviše sam voljela nasloniti se na sestrino rame i prespavati cijelim putem. Sad mi je nekako taj put poseban. Osjetim miris tek pripremljene hrane koja nas je obvezno čekala na tetkinom stolu. Kako je to poseban osjećaj. I tako smo stigli. Otišli smo na poznatu Bursa Çarşı. Nije me posebno oduševila. Vjerovatno zbog toga što je jako slična istanbulskoj Kapali čarsiji. Cijene su također iste. Odlučiš li nešto kupiti, brzo skontaju da si stranac pa su za tebe cijene znatno veće. Prošetali smo glavnom ulicom. Zanimljiva je. Ima mnogo radnji s desne i lijeve strane. Kroz sredinu je šetalište pa je preglednost veća. Noć se polahko spuštala. Hodajući tako došli smo do jednog mjesta koje me podsjetilo na Sarajevo, tačnije Ramazan u Sarajevu. Redovi ljudi koji stoje ispred pekare čekajući vrele simite (tradicionalno pecivo sa susamom). I mi smo se priključili redu. Bolji simit nisam pojela otkako živimo u Istanbulu. Gledaš kako vrijedni radnici prave i peku pecivo koje će nahraniti toliko ljudi, pa i nas, bosance koji nisu ni slutili da će nekad jesti simite u lijepoj Bursi. Još jedan detalj koji nas je iznenadio, čuli smo da postoji, ali da je toliko originalan to se nismo nadali, Sebilj sa Baščaršije. Lijep je, ali mi nije poseban kao onaj naš na Baščaršiji. Oko ovog sebilja niko nije hranio golubove. Ono što također treba vidjeti jest i most sa građevinama. To je stari žuti most Irgandı Sanat Köprüsü, jedan od samo četiri stara mosta na svijetu, koji čitavom dužinom ima prodavnice. Ostala tri mosta su: Ponte Rialto u Veneciji, Ponte Vecchio u Firenci i Pultney Bridge u Engleskoj. Osim suvenirnica koje prodaju proizvode starih zanata, tu su i čajdžinice i kahvedžinice. Most je sagrađen 1422. godine. Noć je bila topla i ugodna pa smo sjeli u obližnji restoran da nešto pojedemo. Već je bilo kasno. Vrijeme za polazak kući. Neplanirano, ali fino putovanje. Umorni i pospani brzo smo se našli u krevetu. Nisam mnogo očekivala od ovog putovanja, a ipak sam uživala i planiram ponovo otići tamo :). Trebalo mi je da odem i oživim sliku Sarajeva. Sljedeći put ako Bog da idemo mahsuz na planinu Uludag.