Obala Crnog mora

U maju prošle godine prvi put smo posjetili Šile. To je mali gradić koji pripada općini Istanbul (od evropskog dijela je udaljen 50 - 60 km) sa puno pješčanih plaža, a jedna od najboljih je ova na kojoj smo uživali ovog vikenda. "Aile plaj" (porodična plaža). Stigli smo u 10:30 h. Bili smo tek druga porodica koja je zakoračila na pjesak i okupala se u moru tog jutra. Divno. Mogli smo birati gdje ćemo rasklopiti naše stolice, odložiti stvari i izležavati se. To je bio prvi put kad sam obukla "burqini" (kupači za žene sa hidžabom). Slikat ću ga i pisati o njemu narednog puta, ako Bog da. More nije mirno, pa je trebalo našeg Smješka jako dobro paziti. Uživao je, malo u moru, malo na plaži, pa nam je vrijeme brzo prošlo. Ljudi su već počeli puniti prazan prostor na plaži. No, i dalje je bilo sasvim dovoljno mjesta za privatnost. E, to je velika prednost ove plaže. Zaista preporučujem, pogotovo pokrivenim ženama koje paze na svoj hidžab. Jedina mana je možda to što je more poprilično nemirnon :D, pa ne možeš uživati u nekom finom, laganom plivanju. A možda to iskusnijim i boljim plivačima ne bi predstavljalo problem. Smješko je nakon ručka uplovio u san. Muž i ja smo iskoristili priliku da se sami malo smočimo u vodi :D. Pošto je sunce sve jače grijalo, krenuli smo kući. Smješko je spavao tokom cijelog puta, i još u svom krevetiću dva sata. Ukupno četiri sata. Bila je to prilika da se nakon kupanja svi malo odmorimo uz dobar san. 

Hurmašice

Recept možete pogledati na ovom linku: http://www.coolinarika.com/recept/824219/

 Evo već peti dan kako su mi u glavi hurmašice. Danas sam bila vrijedna i napravila ih, konačno. Na Coolinarica sam našla recept. Pretjerala sam sa limunom, pa su mi malkice kiselkaste, a opet dovoljno slatke i dovoljno dobre. :D Muž i ja smo ih nazvali Limunašice. Za našeg Smješka ipak nešto zdravo pred spavanje.

Have a nice weekend

Vrijedna žena, mamin odgoj

Sjećam se. Ujutro kad bismo završile s doručkom, majka bi odmah zavirivala u frižider, zavirivala u ostavu, otvarala ladice i počela nabrajati namirnice. Razmišljala bi šta spremiti za ručak. Mi bismo sjedile i čekale kad će početi da izdaje naređenja. "Jedna će napraviti hljeb. Lahko ćemo dalje kad znamo da imamo hljeb. Samo još nešto uz hljeb" :). Druga će oguliti krompir, isjeckati meso, pripremiti salatu. Treća je zadužena da sredi kuću, usisa, izbriše prašinu i opere pločnik." Ako bismo mi prokomentarisale kako smo tek završile s doručkom i zašto da odmah spremamo ručak, ona bi govorila kako želi da ručak uvijek bude na vrijeme. Nakon što bi svakoj dala zaduženje, ostavljala bi nas u kući. Dešavalo se da se raspričamo pa zaboravimo pogledati na sat i onda ne uspijemo završiti sve na vrijeme, a mama se vrati iz bašte ili od komšinice pa onda moramo slušati njene kritike. Većinom je to bila priča kako je važno da i pored diplome i zanimanja koje budemo imale, znamo na vrijeme skuhati, oprati, očistiti, dočekati gosta, odgajati djecu i kako muškarac, bez obzira ko bio, odakle mu je porijeklo, čim se bavio, na kraju ipak želi pored sebe vrijednu ženu koja će mu znati fino kuhati, očistiti, opeglati. Eto, tako bi nama mama držala predavanja. Naučile smo sa deset godina napraviti hljeb, sa dvanaest smo pravile pitu. Do kraja osnovne škole znale smo sasvim pristojno kuhati. Ako bi se desilo da mama ne bude kod kuće, a nenajavljeno dođu gosti, mama je bila mirna, jer je znala da smo položile barem osnovne testove njene "škole". Ja sam bila tog mišljenja da je sve to lijepo znati, ali da sigurno ima puno muškaraca kojim te svari zaista nisu toliko bitne i da se žena bez problema može udati, iako ništa ne zna skuhati, iako jako rijetko uzima usisivač i krpu u ruke. Poslije sam se, kroz svoje srednjoškolsko i fakultetsko obrazovanje, uvjerila da je to zaista tačno. Moja prijateljica iz srednje škole ništa nije znala skuhati. Doduše, snalazila se, pravila je jaja i hrenovke, supu iz kesice i tako te stvari. Kad se udala, polahko je naučila, muž joj je volio kuhati, pa je tako uz njega savladala dosta dobro arapsku kuhinju. Muž joj je Arap. Kad bih slučajno u razgovoru  s djevojkama s fakulteta spomenula da znam napraviti pitu nisu se mogle čudom načuditi. Za mene je to bilo nešto sasvim normalno. Dešavalo se nekad prilikom iftara ili nekih velikih porodičnih druženja da napravim i četiri - pet pita u toku jednog dana. Šta je to bilo za mene?! :) Nedavno sam u Istanbulu upoznala jednu mladu ženu, Sarajka, udala se za Turčina. Kaže da joj je život u braku puno zanimljiviji nego što je zamišljala. Kaže kako nikad do sada nije kuhala. Sad uči. Njen muž joj je velika podrška. Za pomoć u pripremi jela zove svoju mamu u Sarajevo. Ako nešto ne bi ispalo ukusno, njen muž bi se našalio i rekao kako vjerovatno nije ukusno jer on nije navikao na bosansku hranu. I tako. Moj muž jako voli jesti. Sreća pa je dobio ženu koja zna kuhati. Ili barem zna dobro napraviti neka jela. ;) Možda se i ne bih dobro proslavila kod nekih vrsnih kuhara... a možda i bih. :) Kako god, moj muž ionako nije imao neka posebna očekivanja što se toga tiče. Po njegovim kilogramima moglo bi se reći da je i više nego zadovoljan.

Ipak je lijepo kad te mama nauči da budeš dobra domaćica. Ništa ti to u životu neće naškoditi, naprotiv, toliko pozitivnih stvari sam doživjela zahvaljujući maminoj "školi".

Epilator

Braunov silk epilator namijenjen je za suhu i mokru epilaciju. U Turskoj košta oko 200 lira. Ja ga koristim za epiliranje potkoljenica. No, on ima i posebne dodatke za epiliranje pazuha i bikini zone. Također ima i trimer i dio kojim se pola epilirira a pola depilira kao i poseban dio za glačanje nogu. Epilator ne morate držati uključenim u utičnicu dok traje epilacija. Ako bateriju napuniti do maximuma možete bez problema završiti epilaciju nogu i to dva puta, a da pri tome ne istrošite cijelu bateriju. Mozete biti opusteni prilikom mokrog epiliranja jer nemate nikakav kontakt sa strujom samo kad završite sa epilacijom dobro posušite sve dijelove epilatora kako biste bili sigurni prilikom sljedećeg punjenja baterije. Za razliku od depilacije, epilacija vam daje osjećaj glatkoće i vaše noge će barem dvije sedmice biti rahat od novih dlačica. Svakako da ne možete čekati mjesec dana na novu epilaciju. :D Dlake će već biti velike i bit će vam teže podnijeti bol, no nakon petnaestak dana je taman vrijeme za novo epiliranje ;) Ako planirate pred muza izlaziti u kratkoj suknjici potrudite se da epilaciju zavrsiti rano ujutro jer ce vam noge nakon epilacije biti prekrivene crvenim tackicama barem pet sest sati, dok se muz vrati s posla tackice ce nestati. Iskreno, ja imam jedan problem a to je barem desetak uraslih dlacica na nogama. Mozda druge zene nemaju taj problem pa zato ne mogu okriviti epilator. Uglavnom, imam pozitivna iskustva. Dobila sam ga kao poklon i mogu reci da mi je zaista drago sto ga imam. Ako ste spremni da malo trpiti bol prilikom cupkanja i odlucili ste da kazete zbogom bicevima svakako se pocastite ovim epilatorom. Vrijedi svake pare.

Neuredan stan

U stanu je trideset stepeni. Nema klime. Svi prozori otvoreni i zamračeni. Ništa ne pomaže. I ovu vodu istanbulsku kad piješ ne osječaš da ti ublažava žeđ. I tako je već od polovine jula. Takav je cijeli august. I početak septembra. Tek za novembar mogu reći da je baš ugodan. Kad je čovjeku toplo onda je lijen, umoran, razdražljiv, i jaaako osjetljiv. Gledam po stanu, igračaka na svakom koraku, jastuci razbacani po krevetu, staklo na stolu puno otisaka malenih šaka, televizor je u istom stanju ali pošto je upaljen slika je to prekrila. Korpa puna veša. U kuhinji uvijek isprljanih čaša. Na hodniku i u sobi možeš naletjeti na bačene čarape i svašta se tu još nađe. Svaki dan isto. Operi veš. Skupi igračke. Očisti kuhinju. I kad bi tako cakum pakum sređen stan ostao barem do kraja dana. Ali ne. Ne može ni toliko. Dok svi idu spavati, ja stojim i gledam nered koji je nastao. Nemam snage, ni volje da to sređujem. Sljedeći dan ću opet isto raditi. I tako svaki dan. Nasmijem se svaki put kad se sjetim svoje prijateljice Eni. Kaže mi, reci mi nešto što će me natjerati da sredim ovaj nered u kojem živim. Nešto dovoljno ohrabrujuće da s pjesmom čistim i rasklanjam sve ovo čim sam "zatrpana". Rekoh, mogu te samo utješiti, i moj stan slično izgleda. Ne brini se Eni, ja znam još puno žena koje imaju isti problem. To što pred nas neko servira priču kako je uvijek u njihovom stanu sve na svom mjestu, kako su djeca idealna, poslušna, ostavljaju svaku igračku na svoje mjesto čim završe s igrom, ne mora značiti da je sve to istina. Razmisli da li ti je više stalo do toga da imaš sretno dijete s kojim ćeš se igrati, učiti, koje će osjetiti šta znači pažnja i ljubav, kojem nećeš pustiti crtani film da gleda dok ti briskaš prašinu, čistiš podove, pereš prozore. Da bi sutra mama, tetka, komšinica, prijateljica rekle, kako ti je sve fino i uredno. Sve to neka čeka. Tvoje dijete tebe treba. Ne treba njemu crtani film, ne treba mu "strašna" mama koja mu na sve što pokuša uraditi vrišti "NE". I ja se tako sekiram. Mama uvijek ponavlja kako je ona mogla sve stići a imala troje djece. Sve joj bilo čisto i uredno da "meda mozes lizati". Neka je. Dosta je bilo onog odgoja, otvori djetetu smoki neka jede, neka ima neku zanimaciju dok ja stignem srediti kuću i oko kuće. Neka je djetetu puna pelena, neka plače i hvata se mami za suknju da ga presvuče, mama ne može ostaviti svoje obveze, čeka je da skuha ručak. Papa, to je iza nas. Naše dijete nam je važnije od svega toga. Mi imamo pred sobom veliki zadatak. Moramo odgojiti jedno maleno stvorenje u dobrog i pametnog čovjeka. Moramo u njega uložiti puno strpljenja, ljubavi i pažnje kako bi postao osoba vrijedna divljenja i naš ponos na Oba svijeta. Eto, to je ono što nam treba biti prioritet, moja Eni. I sama se ponekad sa sobom borim, kopka me što ne mogu da uživam u urednom stanu, ali kad vidim svoje dijete zadovoljno onda mi stan postane nebitan. Naravno, kako raste dijeta treba učiti pospremati svoje stvari. Ali sad, dok jos uči govoriti sve što mu treba jeste igra, istraživanje, eksperimentisanje. To mu pomaže. To su za njega nova iskustva. Ne dozvolimo da naša djeca na nas gledaju kao na histerične majke koje stalno nabrajaju jer im je stan u neredu. Neka u nama imaju primjer kako za sve postoji vrijeme i kako se uči sve dok čovjek živi. A sad odoh pospremiti stan. :D Moj Smješko se zaigrao sa svojim novim vatrogasnim kamionom. Potrajat će to barem pola sata. ;)

Rogač

Birate li pripremu zdravih slastica, neka vam među glavnim sastojcima bude i rogač. Rogač je zimzeleno mediteransko stablo latinskog imena Ceratonia siliqua, koje obilato rađa smeđim jestivim mahunama. Mahune u sebi sadrže sjemenke koje, bez obzira na veličinu i uvjete čuvanja, uvijek imaju jednaku masu od tačno 0,18 grama. :) U antičko doba sjemenke rogača služile su za vaganje zlata, a taj  naziv za jedinicu zlata od 0,18 grama ostao je uvriježen i danas – karat. U manjim količinama sadrži E i vitamine B skupine, željezo, magnezij, fosfor, mangan i selen. Sadrži tanine i galnu kiselinu koja djeluje analgetski, antiseptički, antibakterijski, antioksidativno i antivirusno. Pomaže u jačanju imuniteta i sprječavanju alergija, te u prevenciji dječje paralize. Zbog visokog udjela fosfora i kalcija rogač podupire zdravlje zubiju i kostiju, te smanjuje rizik od pojave osteoporoze. U studijama je pokazao da sprječava rak maternice, a preporučuje se i za prevenciju raka pluća. Zbog svog vrijednog sastava i ljekovitog djelovanja rogač je pogodna namirnica za dojenče od 6 mjeseci nadalje. Sušeni rogač je i zdrava slatka alternativa bebama za žvakanje kada im rastu zubići.

Moj prijedlog danas je kolač s rogačem :). Potrebni sastojci su:

¾ šoljice maslinovog ulja
¾ šoljice muscovado šećera ili meda
šoljica integralnog brašna
½ šoljice zobenog mlijeka
100 gr mljevenog rogača
100 gr grožđica
2 banane
3-4 naribane jabuke
½ čajne kašike sode bikarbone
50 gr tamne čokolade za glazuru

Redovno odlazite na pregled dojki

Nije još mjesec oktobar. August je. No, zar samo u danima kad se u svijetu govori o karcinomu dojke tad se i treba sjetiti koliko je važno da redovno obavljamo preglede? Ne. Ako ste u četrdesetim trebali biste barem jedanput godisnje otici na pregled dojki (mamografija), a već u pedesetim i šezdesetim dvaput. Doduše, ako ste i mlađi ne zaboravite da redovno prilikom tuširanja, odmaranja, uradite samopregled dojki. Na internetu možete pronaći kako na najbolji način obaviti pregled. Svaku promjenu koju primjetite u vidu kvržice, crvenila koje se duze vremena zadrzava, iscjetka, obavezno prijavite vašem doktoru kako bi vas poslao na detaljnije preglede. Nažalost, danas nema granice u godinama. Sve više mlađih žena se bori sa ovom i drugim teškim bolestima. Redovne kontrole. Lijepa preventiva. Ne dopustimo da nam sve drugo bude važnije od našeg zdravlja. Karcinom dojke je najcesci uzrok smrtnosti zena u svijetu. Ne zaboravite već ovog trenutka svoje starije sestre, majke, tetke, nane podsjetiti da odu na pregled. Ako se na vrijeme otkrije karcinom dojke šanse za izliječenjem su gotovo pa stopostotne. Napišite u svom kalendaru podsjetnik kad ste bili i kad biste ponovo trebali da odete na pregled. Budite svjesne da se vaše tijelo s godinama mijenja i da mu ne treba samo krema i šminka da pokrije bore i nedostatke nego mu treba više ljubavi i pažnje i redovna zdravstvena kontrola. Lahko će se zdrava žena nositi sa godinama.  ;)

Naš trud Allah vidi!

Mjesec ramazan isčekujemo tokom cijele godine. Posebno mu se radujemo. To je mjesec Allahove milosti. To su trenuci kad želimo što više dobrih djela uraditi, kad smo strpljivi, raspoloženi, neumorni i voljni da cijelu noć provodimo u ibadetu. Ništa nam nije teško. Uživamo u pripremama iftara. Na prvi alarm ustajemo na sehur. Nakon Ramazana dolazi nam mjesec Ševal. Naš Poslanik Muhammed, a.s, kaže:
'Ko bude postio mjesec Ramazan, a potom šest dana Ševala, kao da je postio cijelu godinu.' (Muslim, br. 1164). 
Nadam se da je bilo puno onih koji su uživali u postu u ovim danima Ševala. Da su vaši iftari i sehuri bili kao u Ramazanu. Da vas i dalje drži onaj lijepi ahlak kojim se svi mi okitimo tokom Ramazana. Da Allah da da naš iman svakim danom postaje jači i da sve ono lijepo što steknemo u tim posebnim danima sačuvamo cijelu godinu. Amin. Ne zaboravite da nam je sljedeći mjesec Bajram, ako Bog da. I da je lijepo postiti tri dana dok su hadžije na Arefatu. ;)

Moj Smješko raste

Mjesec dana je prošao kako je Smješko prestao dojiti. Hvala Allahu nije ga bilo teško odviknuti od dojenja. Slušala sam priče nekih žena kako je to velika borba. Kako su morale mazati grudi biberom ili lijepiti na grudi nešto što se djeci ne sviđa ili ih plašiti kako bi napokon odustala od hvatanja za majčinu košulju. Eh, mi smo prošli bez toga. Doduše, mi smo sa četrnaest mjeseci, kada je Smješko trebao prestati sa noćnim podojima imali dosta teških noći. Pisala sam o tome na svom blogu. Ponekad se dešavalo da Smješko uhvati mamu u trenutku kad se presvlači pa se sav raznježi kad vidi grudi. No, naučio je da sika više nije ukusna. Sad uživa u hrani koju mu mama spremi. Posebno voli ćuftete, rižu, krompiriće, a ne raduje se puno paprikama i špinatu. Voli sve vrste voća, ali lubenica zauzima prvo mjesto. Još jedan dokaz da odrasta moje maleno jest taj da se budi već 15 dana suhe pelene. Počeli smo sa navikavanjem na tutu. Zanimljiva je priča kako smo došli do toga da se riješimo pelena. Moj muž nije htio da Smješko osjeća bilo kakav pritisak. Već sa osam - devet mjeseci pokušavala sam ga naučiti da koristi tutu. No, on nije htio sjediti na njoj ni minut. A znate već kako to ide. Svi oko vas imaju nesto za reći. Neke poznanice su mi govorile kako su naučile svoju bebu sa šest mjeseci, čim je počela sjediti, druge sa osam, treće sa godinu. I oni komentari od mame, nana, tetke, kako ne trebam čekati da Smješko nauči prvo pričati pa tražiti tutu, nego da ga ja navikavam inače će krenuti u školu sa pelenom :D. Trudila sam se da se ne obazirem na te priče. Čekala sam pravi trenutak. Ovako je sve počelo. Dok sam kupala Smješka on je piškio u tuš kabini. Stavila sam mu pelenu, obukla ga i otišli smo u park. Bili smo dva sata. Htjela sam da mu operem ruke i noge pa smo opet otišli u tuš kabinu. Skinula sam mu pelenu.  Bila je suha. Smješko je opet piškio. I ja opet stavila pelenu. Nakon sat dva pelena suha. Sjetih se kako mi je mama govorila da djeca lakše piške kad čuju vodu kako teče. Opuste se. Odvedem ga u tuš kabinu. I stvarno je tako i bilo. Čim čuje vodu i on počne piškiti. Tako smo svaki dan. Piškio u tuš kabini, a kakio u pelenu. I onda smo kupili gačice za odvikavanje od pelene. Uzela sam ih u Dm-u. Nisu me oduševile. Pamučne su, mekane, ali sve propuste. Zar ne bi trebalo da upiju ako se dijete upiški i da odjeća ostane suha? Na svu sreću Smješko me samo tri - četiri puta iznenadio. Još smo na početku, ali je dobar, mašAllah. Vremenom je počeo prihvaćati i tutu. Kažem mu da će mama i babo i nana i tete i svi ostali govoriti "Bravo" i on sjedne i čeka. Ja sjedim pokraj njega i govorim deset puta plješčući rukama "Bravo, bravo, bravo,..." Smješko piški. I kažem mu da ću ga nagraditi kockom Maxbar čokoladice. I to i učinim. Ostaje nam još da nauči kakiti na tutu, jer mi je dosadilo pranje uprljane odjeće. Kad vidim da se počeo stiskati požurim ga staviti na tutu i na tuti kaki, ali uspije malo isprljati veš. Eto tako. Gledam ga. Ošišali smo ga za prvi rođendan i sad, prije pet dana. Imao je već dugu kosicu. Sad sa novom frizurom izgleda puno odraslije, ozbiljnije, ali i dalje nestašno. Da ga Allah čuva. Da Allah čuva svu djecu na svijetu, da pomogne bolesnim i siromašnim i podari im sreću i hajirli život. Amin.

Kad ti u kasne sate naumpadne pizza :D

Zobeno, bijelo i kukuruzno brašno, crvena paprika, mocarela i puuuno kvalitetnog maslinovog ulja - odličan spoj ukusa. Na kalorije ćemo zaboraviti. Svima nama treba malo predaha. ;)