Moj Smješko raste

Mjesec dana je prošao kako je Smješko prestao dojiti. Hvala Allahu nije ga bilo teško odviknuti od dojenja. Slušala sam priče nekih žena kako je to velika borba. Kako su morale mazati grudi biberom ili lijepiti na grudi nešto što se djeci ne sviđa ili ih plašiti kako bi napokon odustala od hvatanja za majčinu košulju. Eh, mi smo prošli bez toga. Doduše, mi smo sa četrnaest mjeseci, kada je Smješko trebao prestati sa noćnim podojima imali dosta teških noći. Pisala sam o tome na svom blogu. Ponekad se dešavalo da Smješko uhvati mamu u trenutku kad se presvlači pa se sav raznježi kad vidi grudi. No, naučio je da sika više nije ukusna. Sad uživa u hrani koju mu mama spremi. Posebno voli ćuftete, rižu, krompiriće, a ne raduje se puno paprikama i špinatu. Voli sve vrste voća, ali lubenica zauzima prvo mjesto. Još jedan dokaz da odrasta moje maleno jest taj da se budi već 15 dana suhe pelene. Počeli smo sa navikavanjem na tutu. Zanimljiva je priča kako smo došli do toga da se riješimo pelena. Moj muž nije htio da Smješko osjeća bilo kakav pritisak. Već sa osam - devet mjeseci pokušavala sam ga naučiti da koristi tutu. No, on nije htio sjediti na njoj ni minut. A znate već kako to ide. Svi oko vas imaju nesto za reći. Neke poznanice su mi govorile kako su naučile svoju bebu sa šest mjeseci, čim je počela sjediti, druge sa osam, treće sa godinu. I oni komentari od mame, nana, tetke, kako ne trebam čekati da Smješko nauči prvo pričati pa tražiti tutu, nego da ga ja navikavam inače će krenuti u školu sa pelenom :D. Trudila sam se da se ne obazirem na te priče. Čekala sam pravi trenutak. Ovako je sve počelo. Dok sam kupala Smješka on je piškio u tuš kabini. Stavila sam mu pelenu, obukla ga i otišli smo u park. Bili smo dva sata. Htjela sam da mu operem ruke i noge pa smo opet otišli u tuš kabinu. Skinula sam mu pelenu.  Bila je suha. Smješko je opet piškio. I ja opet stavila pelenu. Nakon sat dva pelena suha. Sjetih se kako mi je mama govorila da djeca lakše piške kad čuju vodu kako teče. Opuste se. Odvedem ga u tuš kabinu. I stvarno je tako i bilo. Čim čuje vodu i on počne piškiti. Tako smo svaki dan. Piškio u tuš kabini, a kakio u pelenu. I onda smo kupili gačice za odvikavanje od pelene. Uzela sam ih u Dm-u. Nisu me oduševile. Pamučne su, mekane, ali sve propuste. Zar ne bi trebalo da upiju ako se dijete upiški i da odjeća ostane suha? Na svu sreću Smješko me samo tri - četiri puta iznenadio. Još smo na početku, ali je dobar, mašAllah. Vremenom je počeo prihvaćati i tutu. Kažem mu da će mama i babo i nana i tete i svi ostali govoriti "Bravo" i on sjedne i čeka. Ja sjedim pokraj njega i govorim deset puta plješčući rukama "Bravo, bravo, bravo,..." Smješko piški. I kažem mu da ću ga nagraditi kockom Maxbar čokoladice. I to i učinim. Ostaje nam još da nauči kakiti na tutu, jer mi je dosadilo pranje uprljane odjeće. Kad vidim da se počeo stiskati požurim ga staviti na tutu i na tuti kaki, ali uspije malo isprljati veš. Eto tako. Gledam ga. Ošišali smo ga za prvi rođendan i sad, prije pet dana. Imao je već dugu kosicu. Sad sa novom frizurom izgleda puno odraslije, ozbiljnije, ali i dalje nestašno. Da ga Allah čuva. Da Allah čuva svu djecu na svijetu, da pomogne bolesnim i siromašnim i podari im sreću i hajirli život. Amin.