Izmit

 

„Reci: ‘Putujte po svijetu da vidite šta je On iz ničega stvorio. I, Allah će to, poslije, po drugi put stvoriti. Allah, zaista, sve može;“ (Al-‘Ankebut, 20.)

Izmit. Novo, neplanirano, putovanje. Vidimo na mapi da nam ne treba više od dva sata i krenemo. Vrijeme nestabilno. Nismo se utoplili, jer smo računali da će do podne sunce jače grijati. No prevarili smo se. Kiša nas je pratila sve vrijeme. Uspjeli smo prošetati Seka parkom. Zaista je prelijep. Nigdje u Istanbulu nisam vidjela nesto slično. More, duga šetnjica, sprave za vježbanje, restoran, mali mostovi, ljuljačke, tobogani, bezbroj prelijepih lala, pješčana plaža... Ma, divno, zaista! Uredno. Mirno. Ljepota. Vjetar je puhao. Ljudi su se polahko počeli okupljati. Morali smo krenuti jer je Smješku već postajalo hladno. Ugrijali smo se u obližnjem šoping centru. Htjeli smo vidjeti da li su cijene kao u Istanbulu. Gotovo iste. Nikakva bitna razlika. Ljudi su prijatni, pozitivni, i nekako smo imali osjećaj da smo izašli iz Turske. :) Htjeli smo posjetiti muzej papir, vidjeti njihovu sahat kulu, no vrijeme, kako sam i spomenula nam nije išlo na ruku. Provozali smo se centrom grada. Lijepa čaršija. Poprilično mirno. Istanbul uvijek vrvi. Neobično nam je. Za kraj smo otišli po Pismaniye. Kažu da je Izmit poznat po ovom slatkišu. Osnovni sastojci su brašno, sećer i puter. Postupak je poprilično složen. Iziskuje puno vremena i vještine. Brzo smo se vratili. Otići ćemo opet, ako Bog da. Zaslužuje ovaj Izmit barem jedan cijeli dan da se malo bolje upoznamo.