U mom krilu lezi najsladje stvorenje na svijetu. Zaspao je. Ovo je vrijeme kad ce odmarati svoje maleno krhko tijelo. Cijeli dan on ne miruje. Kako ujutro otvori svoje zeleno-plave okice, nasloni se na krevetic i zove mamu da ga uzme. Posto mama nije naspavana jer sebi da oduska navecer pa ostane budna do jedan sat, donese u svoj krevet malenog Smjeska i on uzme neku od svojih knjiga koje stoje na nocnom ormaricu i oponasa likove, predmete koje vidi i njihove zvukove. Ma koliko da se mami spava ustaje iz kreveta i zajedno sa Smjeskom pocinje jutarnje aktivnosti. I tako svaki dan. Kako covjeku malo treba za srecu vidim na ovom svom malenom slatkisu. On zeli paznju. Zeli da se igra. Zeli da mu se posveti vremena. Da ga se slusa. Da mu se aplaudira dok se vrti u krug. Da mu se kaze BRAVO, odlicno to radis, dobro si to nacrtao. Ti si mamina sreca. Mama te voli ovoliko ( rasirim ruke), brojimo zajedno do tri i kazemo SAD i on se spusta niz tobogan, brojimo svaku stepenicu koju uspjesno predje a ona na koju padne dodje nam kao mjesto za predah i nastavljamo dalje, napravimo urnebes u kuhinji ali znamo da Smjesko uci da samostalno koristi pribor za jelo, igracke su nam posvuda u stanu, ali neka ih, nece ih uvijek biti... Smjesko je samo jednom mali. Treba uzivati u trenutku.
Molim Allaha da pocasti svaku majku koja do sada nije imala bebu a zeli to svim srcem, kako bi osjetila sta znaci drzati u krilu i slusati jedno malo srce kako smireno kuca. Amin.
Nema komentara:
Objavi komentar