Prvi korak je jako vazan

Kad ti ostanu dva i po ispita do diplomskog rada a ti ne znas od kojeg poceti jer su svi podjednako dosadni i tako odugovlacis danima, mjesecima i prodjose dvije godine a ti nikako da krenes i onda skupis snage i kazes sebi da ove godine zelis diplomirati. Ma to je veliki korak. Moj muz ima obicaj reci da covjek sebi ne postavlja velike ciljeve pa zato ne uspjeva ni u malim nakanama. On mi cesto ponavlja: "Reci sebi da ces se popeti na vrh Bjelasnice, trudi se svom snagom da u tome uspijes pa iako ne stignes do vrha tvoj uspjeh ce biti veliki. Barem ces preci pola puta. Ali ako kazes sebi meni je cilj da stignem na pola puta do vrha Bjelasnice onda neces preci ni trecinu puta a vec ces biti umorna." I tako i jest. Covjek sve misli ima vremena, sutra cu, prekosutra i tako dodje vrijeme ispita a ti nisi naucio. To sto ne zivim u Bosni, to sto mi nema nikog u blizini ko bi mi mogao cuvati Smjeska a da ja ucim, nisu dovoljan razlog da odustanem. Vazno je organizovati se. Treba imati plan. Plan! Idemo uz Boziju pomoc zavrsiti prvo ovaj jedan usmeni, pa mi ostaju samo dva do septembra ako Bog da. Samo pozitivno! :)