Sjedim. Zvoni zvonce na vratima. Otvaram. Ispred vrata stoji djevojčica sa prvog sprata zgrade u kojoj živim. Daje mi u ruke veliku kesu. Kaže da je to poklon od njene mame. Otvaram kesu, a u njoj dvije vrečice pune lješnjaka. Kako je lijepo imati dobre komšije. Znaju da voliš praviti kolače i obraduju te lješnjacima. Taman sam mislila da ih sutra zovem kod sebe na palačinke sa Sarellom. Sad ću ih ukrasiti i ovim lješnjacima.
Nema komentara:
Objavi komentar