Sjećam se koliko me radovala kupovina školskog pribora. Uživala sam dok sam birala bojice, gumice za brisanje, i tražila uvijek neko šareno, neobično šiljalo kojim ću moći zaoštriti svoje olovke i drvene bojice, i pernicu sa puno pregrada i dodatnih džepića u koju ću sve fino složiti. Bila sam baš uredna po pitanju toga. Znate ono kad na kraju školske godine učitelj pregleda svesku, gleda rukopis, preglednost, tačnost i svašta još nešto. I dobijete ocjenu i iz sveske. Meni je ta ocjena dizala prosjek. Učitelj uzme moju svesku i pokaže je učenicima, govoreći da tako treba da izgleda jedna đačka sveska. I onda se svi okrenu prema meni i govore: Bravooo! Baš su mi u lijepom sjećanju svi ti školski dani. Voljela sam bosanski jezik. To su bili časovi kad sam uživala, a posebno kad bismo radili lektiru. Nema te lektire koju ja nisam pročitala. U kasnijim razredima bih od nastavnika tražila dodatne lektire za čitanje.
Sigurno se sjećate i onih časova kad nastavnik kaže da neko od učenika ispiše neki odlomak iz knjige na ploči, ali da treba imati lijep rukopis, to sam ja radila, i pisala uvijek na panoima i gdje god je trebalo tražili su mene. Tako sam pomagala i nastavnicima i profesorima u popunjavanju školskih knjižica i dnevnika i svjedočanstava. Eto, tako, nije da se hvalim ali to mi je bila jača strana. Sa matematikom je bila drukčija priča. Tu se i nisam baš proslavila. Ali moj muž jeste. No, bosanski nije volio. Zanimljivo. :)
Trenuci koji su mi također u lijepom sjećanju su vezani upravo za šiljalo i olovke. Sjećam se kako bismo se nas pet - šest okupljali oko korpe za otpatke i tu proveli pet minuta malog odmora, šiljeći olovke i pričajući. To su bile neke dječije priče, o testovima koji nas čekaju, o lošim ocjenama koje moramo saopćiti našim roditeljima, radovanju zbog petica, pričanju o dječacima koji su nam se sviđali itd., itd. A bilo je i onih smiješnih dogodovština kada bi neko od učenika za kaznu (zbog pričanja uporedo sa nastavnikom, zbog dobacivanja papirića drugu iz drugog reda) morao stajati u ćosku okrenut prema kanti za otpatke, a njegov najbolji drug da bi ga zezao ili mu pravio društvo u ćosku, pita nastavnika da ode i zašilji olovku ili baci neku iskorištenu maramicu ili nađe već neki razlog samo da se pridruži "kažnjenom". Ma bilo je svega. Moja dva rođaka su zajedno sa mnom išli u razred. U osmom su počeli kupovati svoje prve kutije sa cigaretama. Krišom su ih nosili u školu i krili se na velikom odmoru negdje u sumarku i pušili. Neko ih je jednom "ocvikao" pa je nastavnik naredio da se pretresu svi ruksaci, a posebno da se obrati pažnja na dječake. Zamislite šta su njih dvojica uradili. Stavili su kutiju cigareta u moju torbu. Govorili su mi da moju neće nastavnik pregledati. Znaju oni da ja ne bi. A ja se uspaničila, šta ako stvarno uzmu torbu i nađu kod mene cigarete. Obećali su da će oni priznati krivicu. I, na kraju nastavnik dođe i reče kako neće biti nikakvog pretresa, jer su, tobože, pogriješili odjeljenje i da su u 8c našli dječaka koji je priznao da ima cigarete. Vladanje mu je smanjeno, roditelji su upoznati s tim, ako se ponovi "leti" iz škole. Tako se moji rođaci izvukoše, a ja umirala od straha. No, bila sam raja. Znam da bi uvijek stali ispred mene. Nikad me niko nije mogao pored njih ni namrgođeno pogledati. Ja sam imala svoje zaštitnike. Mada, družeći se s njima dvojicom nije mi ni trebala zaštita. Naučila sam puno tih muških "folova". Svoje prve mobitele smo dobili tek u osmom razredu. Moj je bio Erikson. Onaj s malim displejom na preklapanje i antenom. Baš je bio težak. Nije imao kameru. Ma ništa nije imao, ali je bio poseban. Bio je moj prvi mobitel. Jos je "živ". Mama ga čuva u garaži sa svim ostalim starim stvarima. Eh, sad svi ti ljudi imaju neke svoje živote. Putevi su nas odveli na različite strane. Naši izbori su velike suprotnosti. Tad smo bili djeca, sada imamo svoju djecu. Sad su to nove generacije koje pišu nove priče. Pitam se, da li i sad pored korpe za otpatke neka djeca služe svoju "kaznu" za nepoštivanje školskog reda i mira ili je sad neki novi moderniji način?
Nema komentara:
Objavi komentar